Utorak, 11 Lipanj 2013 10:25

I Kneipp preporuča srčanik

Napisao 

Ovo je jedna od najstarijih ljekovitih biljka u povijesti. Naše, za tu biljku uobičajeno ime "gencijana", dolazi od latinskog naziva Gentiana kome trag ide od poznavaoca bilja, ilirskog kralja Gentisa koji je živio u starom vijeku i koji je srčanik preporučivao kao biljku za liječenje kuge.

Uz mnoge druge narodne liječnike, i poznati bilinar Kneipp vrlo je cijenio srčanik te je jednom rekao: "Onaj tko ima i najmanji vrt, trebao bi u njemu imati srčanik, kadulju i pelin, pa će tada imati istovremeno i ljekarnu u kući." Taj savjet Kneippa trebalo bi slijediti!
Srčanik je trajna zeljasta biljka koja postiže visinu od 50 do 120 cm, s korijenom koji može biti star i do 50 godina, a vrlo je dug, debeo i razgranjen, izvana smeđe do tamnosmeđe, a iznutra žute boje. Zbog neracionalnog sabiranja biljka je sve rjeđa na našim, ranije bogatim, nalazištima pa je stoga pod zaštitom, njezino je sabiranje zabranjeno.
Stabljika je okrugla, iznutra šuplja, a u gornjem dijelu žljebasta. Cvjetovi su poredani u pršljenove, a nastaju u nakupinama i pazušcima listova na gornjem dijelu stabljike. Cvjetovi su svjetložute boje, gotovo do čaške peterodijelni i rašireni.
Narodni nazivi za ovu biljku su gencijana, goreč, gorčica, košutnik, lecijan, lincura, licijan, raven, sviščak, sirištara žuta, srčenik, srčenjak, trava od srdobolje, trava od srca, vladisavka...

Korijen

Vrijeme cvatnje biljke je od lipanja do kolovoza, katkada još u jesen. Srčanik cvate tek nakon 5 do 8 godina. Stanište: srčanik je tipična planinska biljka te raste često u velikom mnoštvu na vapnenačkom gorju, na pustim mjestima među grmljem te na planinskim pašnjacima i livadama. Raste i na škriljastim i granitnim zemljištima.
Mnogobrojni su pokusi pokazali da jednakovrijedan srčanik uspijeva i na vrtnoj zemlji i da sadrži iste ljekovite i djelotvorne tvari kao i u planinama divlje rastući srčanik, pa se preporučuje uzgoj srčanika.
Zemlja na kojoj se srčanik uzgaja ne smije biti gnojena gnojnicom. Korijen, iskopan iz duboke vrtne zemlje, može biti dug do l metar i težak do 4 kg. No, umjesto uzgoja svakako bi bilo rentabilnije da se tako vrijedna biljka sabire planski i pod nadzorom te da se prilikom sabiranja, odnosno iskapanja korijena, korjenove glave vraćaju u zemlju radi daljnjeg razmnožavanja. Na taj bi se način prirodna nalazišta sačuvala, posebno stoga što su naša prirodna nalazišta bila mnogobrojna.

Ljekoviti dijelovi

Sabire se korijen od starijih biljaka i to u jesen ili u rano proljeće. Svježi korijen ima oštar, gotovo odvratan miris dok, naprotiv, osušeni korijen ima aromatičan miris. Okus je u početku sladunjav a kasnije gorak, gorčina se dugo zadržava u okusu. Korijen treba brzo sušiti. Radi što bržeg sušenja dobro je korijen rezati po dužini, nanizali ga na špagu i objesiti na zračno mjesto. Nizanje korijena može se obavljati samo kod onih količina koje se pripremaju za kućnu upotrebu no, ako se radi o većim količinama, tada se korijen obično suši prirodnim putem na zračnom mjestu, primjerice na tavanu, i to u vrlo tankom sloju.
U slučaju nepovoljnog vremena, naročito kod jesenskog sabiranja, korijen se može sušiti i na umjerenoj toplini.
Stara metoda da se korijen odmah nakon iskapanja stavlja na hrpe da bi u njemu nastupilo lagano vrenje i da bi pri tom i na prijelomu dobio zagasitosmeđu boju, pokazala se kao pogrešna, jer je dokazano da se putem te, na žalost još uvijek uobičajene metode, smanjuje snažna i jedinstvena ljekovitost korijena, jer u razvijenom procesu vrenja dolazi do štetnog rastvaranja staničnog soka, što je i uzrok smanjene ljekovitosti korijena.
Ta metoda vrenja korijena prije stavljanja na sušenje upotrebljava se kod proizvodnje većih količina da bi korijen u cijelosti poprimio tamnosmeđu boju, a takva se vrsta osušenog korijena srčanika primjenjuje u likerskoj industriji za proizvodnju gorkih napitaka (amara).
Srčanik se ubraja u biljke s gorkim tvarima koje su ljekovite. Osim toga, korijen sadrži niz glikozida, kao što su genciopikrin, gencin, genciamarin, masno ulje, gumu, gencian kiselinu, gencianozu, trisaharide, mineralne soli i dr. Iz korijena se proizvodi tinktura srčanika ili ekstrakt. Sušen i usitnjen korijen za pripremu čaja dobiva se u ljekarnama.
Čaj se priprema tako da se uzme pola čajne žlice sitno izrezanog korijena za l šalicu, ili se stavi na močenje oko 7 do 8 sati, ili se pripremi u obliku vrućeg oparka. Korijen nikada ne treba kuhati, jer postoji opasnost da ili čaj bude jako gorak ili se razori najveći dio ljekovitih tvari. Samo stari odrvenjeli korijen treba sasvim kratko uzavreti.

Pročitano 4105 puta

Ostali članci: ljekovito bilje