Utorak, 30 Srpanj 2013 07:11

Ljupčac za želudac

Napisao 

Već su kod Dioskurida i Plinija bili opisani korijen i sjeme kao veoma ljekoviti. Biljka prije svega važi kao veoma dobro sredstvo za želudac, kod probavnih teškoća, slabosti želuca i prekomjerne sluzi u želucu. O ljupčacu je puna hvale i monahinja Hildegarda, a i u Kapitularima je preporučen njegov uzgoj.

Njemački naziv biljke "Liebstockel" nema ništa zajedničkog s ljubavi, nego je naziv potekao od staronjemačke riječi koja je zapravo izvedena iz iskrivljenog latinskog naziva za tu biljku. Kao jako aromatična biljka bila je u srednjem vijeku upotrebljavana u ljubavne svrhe pri snubljenju, a to tim više jer je na to ukazivalo i krivo tumačenje samog imena biljke. Narodni nazivi za ovu biljku su jubček, lubčac, lustik, luštrek, ljubačac, ljubčec, miloduh, selen, selin, trojevac, veleštika...
Ova se biljka ne nalazi slobodno u prirodi, a ako se slučajno i nađe, tada je u prirodu "pobjegla" iz seljačkih vrtova, naročito u planinskom području gdje je rado uzgajaju. Veće kulture te biljke postoje u Austriji, Njemačkoj i Francuskoj.

Opis biljke

Debeli kratki podanak smeđe do svjetlosive boje ima razgranjeno 30—40 cm dugo korijenje iz kojeg izraste cjevasta, okrugla i uspravna stabljika. Stabljika je visoka i do 2 m i u gornjem je dijelu razgranjena. Donji su listovi veliki, na dugoj su peteljci i imaju široku lisnu plojku. Gornji su listovi, naprotiv, s kraćom peteljkom.
Razlikuju se i najgornji listovi koji su bez peteljke, tj. sjedeći. Te tri vrste listova razlikuju se po obliku, jer su najdonji listovi 2 do 3 puta perasto razdijeljeni, gornji su manje razdijeljeni, a najgornji su jednostavni i sjedeći. Mali cvjetovi su žute boje, a krunični su listovi proviđeni finim dlakama i prema vrhu uvijeni.
Miris i okus biljke je osebujan, oštar, aromatičan, nalik celeru. Ako se biljka i u malim količinama daje stoci u krmu, miris poprima i mlijeko i meso. Okus je u početku slatkast, kasnije oštar, mirisan i nešto gorak.

Vrijeme cvatnje je od lipnja do kolovoza, a vrijeme sazrijevanja sjemena od sredine kolovoza do kraja rujna.

 

Ljekoviti dijelovi biljke 

U prvom redu sabire se korijen, koji se kopa u proljeće ili kasnu jesen. U pučkoj medicini sabiru se i mladi ogranci s listovima, a upotrebljava se i sjeme. Svi biljni dijelovi suše se u hladu, a spremaju se nakon sušenja u tamne staklene posude. Ljekovite tvari u biljci su eterična ulja, invertni šećer, saharoza, škrob, tanin, smola, jabučna i angelika kiselina.

 

Ljekovito djelovanje

Ljupčac je sredstvo za izlučivanje vode i pomaže kod vodene bolesti, naročito kod otečenih nogu uslijed te bolesti, kod katara mokraćnog mjehura, upale bubrežne nakapnice (pyelitis) i uopće kod bubrežnih oboljenja, poteškoća s mokrenjem, kod bjelančevine u mokraći, a veoma se preporuča kod migrene, uzrokovane lošom funkcijom bubrega.
Preparati od ove biljke pospješuju menstruaciju. Vrlo dobri uspjesi u liječenju postižu se nadalje pri nastajanju kamenaca, kod teškoća uslijed reumatizma i gihta, kod izbijanja neugodnog i jakog znoja i, konačno, kod opće živčane slabosti.
Za sve navedene bolesti i teškoće upotrebljava se svježi ili sušeni korijen, usitnjen i pripremljen kao čajni oparak. Kod upotrebe svježeg korijena uzima se pola čajne žlice, a kod osušenog korijena cijela čajna žlica za l šalicu čaja, a piju se 2 šalice dnevno, bez šećera i polagano. Može se uzimati i u prah stučeni korijen i to l—3 vrha noža sa malo vode.
Kuhani korijen preporuča se kao dodatak kupeljima za jačanje ženskih organa. Kupelji, odnosno oblozi, od skuhanog korijena pospješuju ozdravljenje starih i zagnojenih rana.
Važno: Žene u drugom stanju ne smiju upotrebljavati ljupčac, a općenito se ljupčac ne smije uzimati kod povišenih tjelesnih temperatura.

 

Pučka medicina

Liječenje ljupčacom poteklo je prvobitno iz pučke medicine, ali njihovu je primjenu vrlo brzo potvrdila i znanstvena medicina.
* Jetrene pjege odstranjuje uvarak u prah stučenog korijena. Ako se korijen stavi na močenje u rakiju taj će pripravak pomoći kod želučanih grčeva, grčeva u crijevima, pospješit će probavu i apetit.
* Uvarak od korijena preporuča se u pučkoj medicini kod žutice. Često se i sjeme smatra najdjelotvornijim dijelom biljke.
* Ako se sjeme ljupčaca zdrobi i jedna jedaća žlica tako zdrobljenog sjemena stavi na močenje u pola litre bijelog vina, i ako se od toga dnevno ujutro i natašte pije l mala čašica, to poboljšava funkciju jetara i slezene.
* Prema shvaćanju pučke medicine, tako spravljeni ljupčac pospješit će i izlučivanje kamenaca i pijeska iz bubrega.
* Iz sjemena ljupčaca se ponegdje tiješti i ulje, te se pije 5—8 kapi toga ulja u gutljaju toplog bijelog vina kod trbobolje i grčeva u trbuhu.

 

ljupcac-velika

Pročitano 2473 puta

Ostali članci: ljekovito bilje