Subota, 17 Kolovoz 2013 22:00

Dijagnostika karme - odgovori

Napisao 

Sve knjige slavnog ruskog iscjelitelja Lazareva imaju isti naslov «Dijagnostika karme» i drugačiji podnaslov. U njegovoj osmoj po redu knjizi koja ima podnaslov «Razgovori» iscjelitelj odgovara na pitanmja koja su mu postavljali čitatelji knjiga i sudionici njegovih seminara širom svijeta. Ovdje objavljujemo odlomke iz njegove nove knjige.

Kako se osloboditi ranijih grijehova?

Prije pola mjeseca jedna žena mi je na pregledu rekla: "Sve sam shvatila. Sada se idem osloboditi svojih grijehova, a zatim ću početi moliti za svoje potomke". Izveo sam je iz ordinacije i uveo u sobu gdje su bili ostali pacijenti i svima se obratio ovim riječima:
Molim vas da zapamtite sljedeće: Postoji samo jedan grijeh - odricanje od boga, od ljubavi prema njemu. Postoji samo jedan problem – proći kroz tešku životnu situaciju ne odričući se ljubavi prema bogu, a ne biti ogorčen na njega, cjeli svijet i sudbinu. Postoji samo jedan zadatak koji treba ispuniti - naučiti da u sebi i svemu što nas okružuje prepoznamo božju volju i ljubav. Do toga se stiže postupno.
Prvo se oslobađamo želje za osvetom, da proklinjemo, osuđujemo i mrzimo. Zatim se oslobađamo ljutnje. Onda nastupa razdoblje nezadovoljstva sa sobom i svojom sudbinom, nastojimo se osloboditi očaja, nepovjerenja u sebe, sumnji i strahova vezanih za budućnost. I što više napredujemo u nadvladavanju unutarnje agresije, što je njezina forma suptilnija, naša posvećenost ljubavi mora biti veća.

Budućnost
Najveća ljudska sreća dolazi iz budućnosti. Ona je suptilna i neuhvatljiva, kao i strahovi, sumnje i očaj, zbog kojih upravo dolazi do neprimjetnog udaljavanja od božanskog. Više vrijednosti svjesno artikuliranih želja se kriju u budućnosti. Ovisnost o budućnosti dovodi do rušenja svega u sadašnjosti i prošlosti.
Navest ću primjer: mladić napušta djevojku. Ona ga voli i počinje se moliti bogu sa željom da joj se vrati. Njezine želje, sudbina i sam život su uniženi. Da bi se ostvarila želja da se njezin voljeni vrati, obraća se bogu. Ali u njezinim molitvama nema ljubavi prema bogu.
U trenucima patnje, prvo se trebamo okrenuti bogu i prihvatiti bilo kakav ishod situacije, jer nam je od boga dan. Na vanjskom planu trebamo pratiti ljudsku logiku. U ovom primjeru nastojimo se svidjeti voljenoj osobi i pokušavamo povratiti narušeni emotivni odnos. Ako se obraćajući bogu oslanjamo samo na ljudsku logiku koja ishodi iz potreba tijela i duha, onda su to pokušaji manipulacije božanskim, u namjeri da ostvarimo svoje želje i planove.
Kada se obraćamo bogu, uspinjemo se na suptilne razine svijesti gdje osobnim naporom volje ne bismo uspjeli stići. Kada se obraćamo bogu kako bi se ispunile naše želje, time mnogostruko povećavamo ovisnost o željama. Ona po razmjerima nadilazi negativnosti koje nam dolaze kao posljedica uobičajene ljubomore i povredljivosti.
Čovjek se uglavnom moli za zdravlje svoje djece, da njima u životu ništa ne nedostaje, ili se moli da mu se vrati voljena osoba, ne shvaćajući kako time upropaštava ne samo svoje, već i zdravlje, sudbinu i dušu svojih bližnjih do kojih mu je najviše stalo. Treba se obraćati bogu riječima: "Bože milostivi, ja to želim, ali neka bude samo ako je to u skladu s tvojom svetom voljom i to prihvaćam s duhovnim spokojstvom i ljubavlju." Takvo obraćanje bogu nas u velikoj mjeri štiti da ne postanemo robovi ljudskih vrijednosti.

Negativne emocije
Ako doista želite da vam se želje ispune, nemojte se radi njih obraćati bogu, jer što je u njima manje ljubavi, manje su i šanse da će se ispuniti, a ako se i ispune, donijet će vam nesreću. Ako su vaše želje temeljene na seksualnoj privlačnosti, nastojanju da popravite svoj standard i učinite život lakim, polazeći prvenstveno od potreba tijela i duha, njihovim ispunjenjem možete očekivati mučne ljubomorne scene i svađe, emotivne povrede, zavist, kao i pojavu drugih negativnih emocija. Što se više budete obraćali bogu za ispunjenje takvih želja, morat ćete iskusiti veću patnju.
Mnogi od vas razmišljaju: Bog je pametniji od mene i on najbolje zna koje će mi želje ispuniti, a koje ne. Međutim, to nije točno. Sve se želje mogu ispuniti. I one se podvrgavaju uništenju zajedno sa svojim vlasnikom kada na suptilnom planu postanu opasne po okolinu. Ukoliko naše želje proizlaze iz ljubavi, one će se sigurno ispuniti i za to nam nisu potrebne nikakve molitve.

 


 

Što da radimo kada znamo da trebamo oprostiti uvredu i to na svje¬snoj razini učinimo, ali podsvjesno, u srcu, nismo u stanju? Kako da to promijenimo?

Prva stvar koju nikada ne smijemo zaboraviti jest da su uvrede i poniženja koja primamo, najdragocjeniji lijek koji nam je dan kako bismo svoje duše oslobodili negativnih programa i na taj način ih očistili. I ne samo naše, već i duše naše djece.
Zatim, trebamo znati da pred bogom nema krivih i onih koji su u pravu. Postoji samo bog koji nas liječi i usavršava.
Oprostiti drugom znači odreći se ljudskog zadovoljstva. Ako smo tada u stanju zadržati u sebi i kapljicu božanske ljubavi gubeći ljudske vrijednosti, zadobit ćemo božanske. Razvijajući spremnost i sposobnost praštanja, prihvaćajući sve kao božju volju, ne gubeći pri tome ljubav, naša će se podsvijest brzo početi mijenjati. Bit će nam lakše shvatiti kako čovjek koji nas je uvrijedio nije uopće bitan. Lakše će nam biti da mu oprostimo ako ga zamislimo dok je bio dojenče.

Promijeniti sebe
Besmisleno je osjećati i iskazivati mržnju, razdražljivost i ljutnju prema djetetu. Odgoj koje se temelji na strahu i ponižavanju djeteta je «ubojstvo» po njega, a samoubojstveno po roditelje. Ako nam se nešto ne sviđa kod našeg djeteta, prvo trebamo promijeniti sebe i tako ćemo pomoći njemu da se promijeni. To ne znači da djecu ne treba kažnjavati, ali im uvijek treba oprostiti i voljeti ih.
Često mi postavljaju pitanje što treba učiniti ako vas prijatelj prevari i ponizi. Treba mu oprostiti - to je moj odgovor. A znači li to da odnosi trebaju biti kao prije? Ako se dijete neodgojeno ponaša, nastavit ćemo i dalje voljeti ga i opraštamo mu, ali to ne znači da mu treba dopustiti da se i dalje tako ponaša, već ga treba kazniti ako je potrebno, kako bi se oslobodilo loših navika.
Svi smo božanskog podrijetla, samo nam je ljuštura ljudska, to nikada ne treba zaboraviti. Zato i živimo dvjema logikama - ljudskoj i božanskoj.

Strukture
Da istaknem još jednom - najbolji način i put da se ljudi oko vas promijene na bolje, jest da se vi prethodno promijenite.
Ranije sam držao da duboke promjene koje se u nama događaju povoljno utječu na našu djecu. Zatim sam s iznenađenjem shvatio kako su blagotvorne promjene u dušama ljudi koji rade na sebi, pogotovu kada su u kontaktu sa mnom, ne samo pomagale, već često i spašavale živote njihovih rođaka i prijatelja.
Onda sam shvatio da je ono što nazivamo emocijom ustvari, struktura informacijskog polja. Kada se počnu događati promjene duboko u nama, oko nas se počinje mijenjati struktura prostora i vremena. Što je promjena u nama veća, više se i svijet oko nas mijenja. Mijenja se tijek događaja i ponašanje ljudi prema nama. Duboke promjene u našoj podsvijesti intenzivno utječu na vanjske događaje. Na taj način se karakter i sudbina ljudi koji stupaju sa mnom u kontakt mogu promijeniti.
Nekada me pitaju: «Kako da pomognem svom rođaku? Kako da se molim za njega da bi mu bilo bolje?» Odgovaram: «Pomozite prvo sebi, ako želite pomoći drugima». Preko sebe, svoje podsvijesti, odnosno, dubokih emocija koje su u nama, stupamo u stvaran međusobni odnos sa svijetom oko sebe. Mijenjajući sebe, mijenjamo i svijet u kojem živimo.

 


 

Kada sam prolazio kroz ozbiljne neugodnosti, burna emotivna reakcija je nastupala ne odmah, već tek nakon mjesec ili dva. Vi ste pisali kako najburnija emotivna reakcija nastaje istog trenutka, ali kod mene je obrnuto: mjesec-dva je sve normalno, ali nakon toga se sve jednostavno obruši na mene. Vidite li u svemu nešto čudno i kako da izađem s tim na kraj?

Na vanjskom planu događaj se dogodio i prošao. Njegova realnost se pretvorila u nultu vrijednost. Na unutarnjem planu taj događaj nastavlja još dugo postoji. Isto je i s događajem koji se tek treba dogoditi, on je već na nevidljiv način prisutan u sadašnjosti.
Na što se suptilniju razinu uzdižemo, to je događaj «razliveniji» u prošlom i budućem vremenu. Pojmovi kao što su jučer i sutra postaju identični. Budući da naša podsvijest ima strukturu informacijskog polja, zalazeći u sve dublje razine, u stanju smo sagledavati i prošlost i budućnost. Kada dospijemo do najsuptilnijih razina, primijetit ćemo kako su svi događaji razliveni u vremenu i da se protežu kroz vječnost čitavog svemira. 
Svi događaji se na suptilnom planu mogu objediniti u jedno. Oni se tamo ne odvijaju onako kako to izgleda izvana. Sve ono što se dogodilo, što se događa i što će se ikada dogoditi, na suptilnom planu se iskazuje kao jedna cjelina, kao jedan događaj. Jednostavno rečeno, na tako dubokim razinama ništa nije prošlo, sve što se davno dogodilo i dalje traje. U našoj podsvijesti je pohranjen svaki događaj i mi nastavljamo na njega reagirati.
Ako je odgovor na stresnu situaciju pogrješan, dolazi do postupnog nagomilavanja negativnih dojmova koji se na koncu izražavaju u vidu burnih agresivnih emocija, misli, bolesti, nesreća... Vaša situacija naj¬više od svega oslikava nedostatke u vašoj životnoj filozofiji.
Primjerice, čovjek je uvjeren kako se moralni principi i norme ne smiju mijenjati. Što se više trudi održati stabilnost ljudskih principa i mjerila vrijednosti, oslanjajući se na razum i osjećaje, s više agresije će ih štititi i braniti kada su ugroženi. Što je ustvari agresija? Mržnja, osuda, uvreda i ljutnja su samo oblici samozaštite. Sa što više agresije branimo svoju informacij¬sku strukturu, ona je sve statičnija. Odricanje od mijenjanja i rada na sebi proturiječi tijeku razvoja čitavog svemira.

Pročitano 5971 puta

Ostali članci: bioenergija