Četvrtak, 17 Srpanj 2014 17:51

Kako zrači vaša energija

Napisao 

Nedavno su naučnici otkrili da čovjek ostavlja svoj energetski trag, na svakom predmetu sa kojim dolazi u dodir. Ako čovjek ima veliku energetiku on bukvalno ispunjava "sobom" predmet. Naučnici kažu da u tome nema ništa neobično, jer je čovječiji organizam običan nosilac informacija. Tim kvalitetom Ijudi su obdareni na molekularnom nivou.
Do nedavno naučnici genetičari nijesu ni sumnjali da molekul DNK posjeduje moćnu energiju, koja nije vidljiva okom. Pri tom zračenje DNK sadrži značajn dio informacija o čovjeku, i ima sposobnost da utiče na živa bića i predmete koji se nalaze u čovjekovom okruženju.

Struktura koja se odvaja od DNK, ima talasnu kvantnu prirodu, ti talasi se mogu ponašati vrlo interesantno, mogu izlaziti iz DNK i imati složene putanje. Grupa naučnika na čelu sa doktorom biologije Petrom Garjajevim 1985. sprovodi istraživanje, da bi se fiksirao rezultat treba najbolja aparatura Instituta za fizičko - tehničke probleme, pri Akademiji Nauka. Za početak spirala DNK se stavlja u posudu. Informacija o genetskom molekulu, fiksira se laserskim zrakom. Posle 24 sata sprovodi se ponovljeni eksperiment, za to naučnici uzmaju istu posudu, samo ovaj put praznu. Ali, uprkos tome, računar evidentira u noj prisustvo DNK. Otkriveno je da produžavju da se registruju neki grafici koje liče na te koje je davao preparat DNK. Dobijeni rezultati su se potvrdili i u ponovljenom eksperimentu.

Na koji način laserski zrak je mogao vidjeti u posudi nedostajući molekul? Zaključak je očigledan, DNK izlučuje energiju koja može da ostavlja na predmetu informaciju o sebi, što znači da njezin vlasnik tj. čovjek, takođe svugdje oko sebe ostavlja energetski trag. Njegova energija dugo ostaje na stvarima i zajedno sa njima dolazi do sledećeg vlasnika, ispostavlja se da je uticaj Ijudi i stvari uzajaman.

U to da energetika stvari njezinih vlasnika može imati veliki uticaj na okruženje, bioenergetičar - terapeut Ilja Dunajevski se uvjerio u sopstvenom iskustvu. Svoje neobične sposobnosti Ilja Dunajevski je uočio još u djetinjstvu. Bez specijalnog znanja i vještine, mogao je da postavlja dijagnoze i liječi Ijude. Obašnjenje za svoje mogućnosti Ilja nije našao. Kada je odrastao, želio je da ispita prirodu svog dara i obratio se za pomoć naučnicima. U labaratoriji bio-organske hemije MGU, Ilji su predložili da učestvuje u složenom eksperimentu. Trebalo je ne samo da pročita informaciju u čovječijoj krvi nego i da djeluje na njezin hemijski sastav.

Eksperiment je vodio profesor dr. Vojekov, koji je mnogo godina posvetio izučavanju hematologije: "Došao sam do takvog zaključka, koji se možda nekome neće svidjeti, postoje i udžbenici iz hematologije - nauke o krvi, a na kraju krajeva nauke o krvi nema, ali postoji nauka o elementima iz kojih se krv sastoji."
Čovječija krv može da nosi u sebi mnogo informacija. Nije slučajno da njezin sastav, može reći stručnjacima o bolestima njezinog vlasnika, mnogim njegovim navikama, pa čak i o geografskom mjestu življenja. Profesor Vojekov tvrdi da je krv - organizovan sistem, tečni kristal sa čudnom sposobnošću da sakuplja i emituje informaciju.

Ilja Dunajevski nije bio ograničen sa vremenom, ali iz eksperimentalne sobe je izišao brzo, izjavivši da je spreman da podijeli informacije, koje je pročitao iz uzorka. To je začudilo naučnike i posmatrače, ali još više ih je začudio rezultat istraživanja. Čovjek koji ne zna ništa o pacijentu, jednostavno po malom uzorku krvi, saopštava tačnu dijagnozu. Ispitivanje djelovanja na uzorak krvi, vršeno je odmah posle toga. Rezultati su zadivili naučnike. Ispostavilo se da se sastav krvi izmijenio iz nje su na čudan način, nestali mnogi štetni sastojci.

Danas naučnici ne sumnjaju, da je uticaj čovječije energije na okruženje ogroman. Ali, to još nije detaljno izučeno. Naši preci nijesu mogli naći za to naučno objašnjenje i zato je energetski uticaj bio povod za stvaranje legendi, o pozitivno ili negativno zaraženim predmetima. Prije nekoliko vjekova Ijudi nijesu ni sumnjali, da sve što dođe u dodir sa rukama čovjeka može da nosi informaciju o njemu.

U literaturi je sačuvano mnogo zapisa o tome kakvu jaku energetiku, mogu imati slike. Kada umjetnik stvara sliku on na platnu prenosi sopstvena osjećanja. On bira temu, bira paletu boja, raspoređuje objekte na slici, tako kako se u datom trenutku sam osjeća. Zato, preko umetničkog platna, možemo vidjeti stvarno stanje ličnosti umjetnika i osjetiti njegove emocije. Zato svaka slika, izaziva kod onih koji je posmatraju neku emocionalnu rezonansu.

Istraživači tvrde svaka umjernička slika djeluje na raspoloženje i stanje posmatrača, čak i ako je vidi samo jedan put. U istoriji je poznato puno primjera kada su remek djela ispinjena teškom energetikom, uništavala zdravlje svojim vlasnicima. Tema nekih slika i komponenta boja djeluju toliko ugnjetavajuće da se čak i njihova reprodukcija, ne preporučuje držati u kući.

Mnoga poznata remek djela, nijesu izbjegli negativnu slavu. Stručnjaci tvrde, negativna energija vlada na primjer, na nekim slikama Ajvazovskog. Među njima je poznati "Deveti val". Nije manje opasno ni platno Knjažna Tarakanova, a i na kraju "Ivan Grozni i njegov sin Ivan"

Istorija te slike, potvrđuje teoriju o tome da raspoloženje umjetnika može imati za posledicu, prokletstvo njegovog djela. Godine 1881. bila je osveta opozicije i ubistvo cara Aleksandra II. Ovi krvavi događaji ostavljaju težak trag u duši umjetnika, Ilje Rjepina. To se provlači kroz ideju nove slike. Ubrzo zatim Rjepin posjećuje koncert Rimskog Korsakova. Slušanje muzičke trilogije utiče da počinje da slika Ivana Groznog. Istraživači tvrde da je nadahnuće došlo najvjerovatnije od sinfonijske svite "Antar" i to dijela svite koji se zove "Osveta". Kada čovjek sluša taj dio svite, dobija tačno takve emocije.

Rad na novoj slici, umjetniku nije donosio zadovoljstvo. Ona se pretvorila u težak rad za njega. Rjepin je govorio da je ta tema za njega kao hronična bolest. On je mnogo puta odustajao, uništavao stvoreno i prerađivao već gotove fragmente. Na kraju, slika je bila završena.

U kući kneza Jusupova, otvorena je izložba, tu je slika bila izložena prvi put. Već posle nekoliko dana, kritičari su govorili o nezinoj negativnoj moći. Kasnije 1913. mnogo optuživano remek djelo ponovo je postalo predmet osude. Ne izdžavši energetiku slike, jedan od posjetioca je tri puta probio sliku nožem. Ubodi su bili na lice cara i umirujućeg momka, remek djelo je bilo uništeno.

Restauratori su jednoglasno odlučili, da sliku može vratiti u život jedino Rjepin. Umjetnik je došao i bez velikog napora, ponovo naslikao uništene detalje. No, vidjevši rezultat restauratori su bili užasnuti, obnovljeni djelovi slike izgledali su potpuno drugačije, on je neočekivano istakao na pozadini platna čudne forme i boje. U to da je remek djelo restaurirao autor, teško se moglo povjerovati. Pokazalo se da je 30 godina kasnije platno slikao sasvim drugi čovjek.

Tih godina Tretjakovskom galerijom je upravljao Igor Grabar vidjevši to što je naslikao Rjepin, on je prosto skinuo sve svježe fleke, koje su stvarno pokvarili remek djelo. Blagonaklono osjećanje umjetnika nije dozvolio da se preda strasti koja je prije nekoliko godina bila prouzrokovana njegovom depresijom.

Stručnjaci tvrde energetika poznate Rjepinove slike ne zavisi samo od vizuelnog zapleta, nego i od boje. Sam zaplet slike nam pokazuje agresiju hvatanje i uništavanje protivnika, nešto što nije prijatno, a crvena boja stvara atmosveru ugroženosti. Naučnici tvrde, jezik boje je u direktnoj vezi sa našom psihom, nijanse imaju sposobnost da izliječe, smire ili suprotno da razruše i isprogramiraju na agresiju.

Psiholozi ne sumnjaju, da svaka umjetnost kojoj u osnovi leži, buđenje osjećaja nije ništa drugo nego, manipulacija našom sviješću.

U prirodi postoji mnogo zagonetki i tajni, da za mnoge vjekove postojanja čovječanstvo nije umjelo da ih sve spozna. Naime, zato sa energrtikom okruženja, treba biti oprezan. Jedini način da se ne naudi ni sebi ni prirodi je da se pažIjivo sluša glas sopstvene podsvijesti.

Danas naučnici ne sumnjaju da je uticaj čovječije energije na okruženje ogroman, ali nažalost još uvijek praktično ne izučen.

Izvor: Beba Mur

Pročitano 9231 puta

Ostali članci: bioenergija