Ponedjeljak, 25 Studeni 2013 05:56

Slike koje nestaju

Napisao 

Nekoliko nas je čitatelja molilo da objasnimo kako dolazi do gubitka pamćenja. Kakve ozljede ga uzrokuju? Javlja li se uvijek nakon nekog traumatičnog događaja? Koliko traje i kako se osjeća osoba koja izgubi slike sjećanja? Ovdje saznajte odgovore.

Možemo ispričati dva tipična slučaja gubitka pamćenja, no koji bi se klinički objasnili na dva različita načina. Primjerice, često čujemo da je neka osoba pri padu ili u manjoj automobilskoj nesreći doživjela potres mozga.

Ako se nakon toga ne sjeća nekog dijela događaja, riječ je dakako o fizičkom uzroku gubitka pamćenja. U drugom slučaju, primjerice, dijete je napao vršnjak i zlostavljao ga. No kada ga upitaju što se dogodilo, ono će reći da je spavalo i da samo to zna. Tu je riječ o psihičkom uzroku amnezije, odnosno traumi.

Stručno rečeno, amnezija je kvantitativni poremećaj memorije ili pamćenja. Sama riječ ima korijene u grčkom (a = ne + mnesis = sjećanje) i označava gubitak pamćenja, sjećanja, potpuno ili djelomično zaboravljanje činjenica, događaja i slično, koji se odnose na određeno razdoblje. Najčešće se javlja kao posljedica ozljede glave, različitih funkcionalnih i organskih bolesti mozga, drugih bolesti organizma ili jakih duševnih potresa.

U bolesnika koji imaju izražen poremećaj pamćenja prije svega treba isključiti organski uzrok smetnji. Stoga nakon uzimanja podataka o izraženim smetnjama (dobivenih od samog bolesnika i/ili njegove pratnje) i bolničkog neurološkog pregleda, koji uključuje i detaljno ispitivanje bolesnikova pamćenja, slijedi obrada koja se sastoji od sljedećih pretraga: laboratorijske pretrage krvi i moždane tekućine, snimanje električne moždane aktivnosti (EEG), kompjutorizirane tomografije (CT) ili magnetska rezonanca (MR) mozga te prema potrebi i druge pretrage.

Potrebno je napraviti i testove mentalnog stanja. Pritom se ispituje orijentacija bolesnika, prepoznavanje predmeta i imenovanje, njegova pažnja, mogućnost računanja, pamćenja i govora. Svaki točan odgovor boduje se jednim bodom i na kraju, kad je poznat konačni zbir, donosi se mišljenje o mogućem poremećaju.

U ovakvom ispitivanju pamćenja ispitivač mora biti vrlo pažljiv i obazriv kako bolesniku ne bi bilo neugodno, a u prosudbi rezultata treba uzeti u obzir i okolnosti kao što su doba dana, umor, afektivno stanje bolesnika...

 

Što je pamćenje

Pamćenje ili memorija složena je psihička funkcija pomoću koje se sadržaji naše svijesti, tj. ono što opažamo, osjećamo ili mislimo, registriraju i zadržavaju kao slike sjećanja, a zatim se s našom voljom ili bez njezina utjecaja reproduciraju, tj. ponovno dovode u svijest.

To je ukupna količina spremljenih iskustava neke osobe, na čemu se temelje razlike između pojedinih ljudi. Povezana je s dva važna procesa, a to su učenje i sjećanje. Učenje je spremanje novog iskustva, a sjećanje dovođenje k svijesti prije zapamćenog iskustva. Ovo nam pomaže da shvatimo kako je zaboravljivost zapravo otežano prisjećanje na prijašnja iskustva.

Postoje tri vrste pamćenja koje se razlikuju u trajanju sjećanja:
* neposredno pamćenje - trajanje sjećanja iznosi nekoliko sekundi, npr. sjećanje imena osoba ili telefonskog broja
* kratkotrajno pamćenje - prisjećanje događaja nakon nekoliko minuta, sati ili dana, primjerice sjećanje svježih događaja tijekom dana ili tjedna; kratkotrajno pamćenje može se objasniti i kao sposobnost učenja i spremanja novih podražaja te mogućnost njihova ponavljanja nakon nekog vremena, primjerice jedne minute, nekoliko sati ili dana
* dugotrajno pamćenje - sjećanje nekoliko mjeseci ili godina nakon događaja.

 

puzle

Vrste amnezije

Kad netko ima jako izražen poremećaj pamćenja, prije bilo kakvog tretmana ili liječenja treba napraviti ispitivanje pomoću kojeg se može isključiti organski uzrok simptoma poremećaja pamćenja.

Organska amnezija ili amnestički sindrom nastaje zbog fizičkih, toksičkih i drugih činitelja koji izazivaju promjene u strukturi i/ili funkciji središnjeg živčanog sustava.

U tim slučajevima amnezija je izazvana tako što su onemogućeni procesi pamćenja te je izražena nesposobnost da se tzv. slike sjećanja zadrže i nanovo povrate.
Organska amnezija najčešće se prepoznaje na temelju oštećenja dubljih moždanih struktura ili moždane kore, i to poslije ozljeda (potresa mozga, nagnječenja mozga), davljenja ili neuspjelog vješanja ili, pak, nakon težih trovanja, epileptičkog napada, nakon bunila ili sumračnih stanja, poremećaja moždane cirkulacije ili degenerativnih promjena pojedinih dijelova mozga.

Najčešća, organski uzrokovana amnezija nastaje nakon ozljede glave - tzv. posttraumatska amnezija. Česta je nakon pretrpljenog potresa mozga ili nagnječenja mozga.

 

Retrogradna...

Ako se osobe ne mogu prisjetiti događaja neposredno prije ozljede, to se naziva retrogradna amnezija. Ona pokriva različito dugo razdoblje prije nastanka ozljede, najčešće nekoliko sekundi ili minuta, rijetko nešto dulje. Retrogradna amnezija upućuje na to da se i nakon završenog procesa opažanja još neko vrijeme nastavlja proces pamćenja, nužan da se fiksiraju slike sjećanja.

Ako osobe nakon ozljede glave djeluju svjesno i razgovaraju, ali se poslije tih događaja ne sjećaju, riječ je o - anterogradnoj amneziji. Te osobe nisu sposobne zapamtiti nove događaje. Ovaj oblik amnezije pokriva izvjesno razdoblje i poslije očigledna vraćanja svijesti i uspostavljanja kontakta s okolinom.

Najčešće se vidi nakon pretrpljenog potresa ili nagnječenja mozga, kad može biti udružena s retrogradnom amnezijom. I anterogradna amnezija izazvana je nesposobnošću stvaranja slika sjećanja i njihova zadržavanja. Taj oblik amnezije jedan je od pouzdanih kriterija za procjenu težine oštećenja, odnosno ozljede mozga.

U tim slučajevima posrijedi je oštećenje kratkotrajnog pamćenja koje je karakterizirano oštećenjem spremanja i reprodukcije novih spoznaja. Oštećenje određenih struktura ispod moždane kore uzrokuje nemogućnost pohranjivanja novog materijala (anterogradna amnezija) ili prisjećanja pamćenja iz nedavne prošlosti (retrogradna amnezija).

 

Kad sam bio dijete...

Za razliku od kratkotrajnog, dugotrajno pamćenje nije vezano uz određena moždana područja nego uz cjelokupnu moždanu koru, a vjerojatno i strukture ispod nje. Kao primjer možemo navesti kako se starije osobe teško prisjećaju skorašnjih događaja, ali se mogu dobro prisjetiti zbivanja iz svoje mladosti.

Stoga određena oštećenja moždane kore uzrokuju poremećaje i dugotrajnog pamćenja, najčešće kod Alzheimerove bolesti i demencije nakon nekoliko infarkta. Takvi oblici organskih amnezija javljaju se kod izraženih demencija zbog različitih oštećenja središnjeg živčanog sustava, kad se razvija težak poremećaj pamćenja i gubitak količine znanja.

I poremećaj neposrednog pamćenja javlja se zbog oštećenja, tj. gubitka stanica moždane kore, koje negativno utječu na govorne, osjetno-motoričke i opće intelektualne funkcije. Pamćenje je u tim slučajevima znatno otežano ili nemoguće, pa se razvija nesposobnost sjećanja, osobito za svježije događaje. U početku je očuvana sposobnost reprodukcije slika sjećanja iz daljnje prošlosti, ali postupno se i to sjećanje može izgubiti.

 

lisce

Praznine u sjećanju

Takozvana lakunarna amnezija (od latinske riječi „lacuna", što znači praznina, nedostatak) katkad se vidi kod senilnosti, napredujuće paralize te kod bunila i sumračnih stanja različita uzroka. To je tzv. fragmentirani tip amnezije, koji se tako zove jer bez određena reda zahvaća različite događaje iz jednog razdoblja, tj. samo fragmente događaja, dok su sjećanja za druge događaja očuvana.

Pod pojmom hipermnezija podrazumijeva se pojačana sposobnost sjećanja, odnosno pamćenja doživljaja iz određenog razdoblja ili samo određenih događaja i doživljaja koji imaju posebnu važnost. Obično je posrijedi pamćenje jako emocionalno obojenih doživljaja, koji se inače registriraju jače od drugih, pa sjećanja na njih ostaju vrlo živa i detaljna.

Susreće se u situacijama koje ugrožavaju život i izazivaju strah i psihički šok, stanjima povišene tjelesne temperature, pod djelovanjem nekih sredstava, kao što je amfetamin, druge psihostimulativne droge i halucinogeni, u maničnoj fazi manično-depresivnih psihičkih poremećaja, u shizofreniji, gdje su takva sjećanja utkana u halucinacije te u sjećanjima izazvanima hipnotičkom sugestijom ili psihoanalitičkom terapijom.

 

Mali moždani udari

Prolazna - globalna amnezija može nastati zbog problema s moždanom cirkulacijom. Riječ je o prolaznom smanjenom dotoku krvi u dijelovima mozga smještenim duboko ispod moždane kore, koje nazivamo talamus i hipokampus. U takvim slučajevima, promjene kao što su sitniji moždani udari zbog začepljenja krvnih žilica ili pak sitnog krvarenja katkad su vidljive dostupnim metodama pretraga (CT ili MRI mozga).

Bolesnici su najčešće osobe srednje dobi, koje iznenada gube kratkotrajno pamćenje, a očuvane su budnost, uljudnost te motorne i osjetne funkcije. Očuvano je i neposredno sjećanje, ali bolesnik nije u stanju upamtiti nove informacije. Poremećaji su naizraženiji u početku i postupno nestaju za 12 do 24 sata bez posljedica.

Gubitak kratkotrajnog pamćenja također uzrokuju oštećenja različitih, dublje ispod moždane kore smještenih dijelova mozga zbog drugih uzroka, a ne cirkulacijskih promjena. Takva su oštećenja moguća i pri nedostatku vitamina B i tada govorimo o „Korsakovljevu sindromu". U tim slučajevima postoji sklonost umanjivanja poremećaja tako što osoba praznine u sjećanju nadomješta uopćenim izjavama ili izmišljenim događajima. Slično se događa i u bolesnika nakon ozljede mozga ili s moždanim krvarenjem.

Liječenje amnezija u svakom slučaju ovisi o uzroku koji je doveo do poremećaja, tj. oštećenja pamćenja. Zapravo se liječi sam uzrok. U nekim slučajevima rezultat je potpuni oporavak pamćenja, ali katkad oštećenje ostavlja trajne posljedice na pamćenje.

 

Traumatski događaji

No trebalo bi stalno imati na umu i to da ljudi mogu i "odglumiti" amneziju, češće nego druge psihičke poremećaje. Takozvane amnezije psihogeno-funkcionalnog podrijetla nastaju u slučajevima kad nije bilo gubitka svijesti, odnosno poremećaja svijesti i ako ne postoji oštećenje inteligencije. Uzrok psihogene amnezije često je očigledan, a liječnik treba isključiti organski uzrok smetnji. Kod psihogeno izazvanih amnezija obično se gubi sjećanje na ono što je u izravnoj vezi s njezinim uzrokom.

Pod pojmom katatimna anmezija podrazumijeva se ograničen gubitak sjećanja na neki jako emocionalno obojeni doživljaj, kao što je neželjena trudnoća, gubitak voljene osobe i slično.

U psihogenoj amneziji javlja se nemogućnost sjećanja iz psiholoških razloga. Slika sjećanja postoji, ali se ne reproducira.

Dakle, nije posrijedi gubitak slika sjećanja, nego aktivna, nesvjesna obrana od doživljaja koji su nepodnošljivo bolni i izazivaju anksioznost putem "zaboravljanja". Psihogena amnezija u nekim je slučajevima bijeg od određenih situacija i aktivnosti koje bi mogle imati bolne posljedice. Naziva se još i funkcionalnom amnezijom, a najčešće se susreće kod određenih oblika neuroze.

Pročitano 3493 puta

Srodni sadržaj (po oznakama)

Ostali članci: bolesti