Subota, 29 Prosinac 2012 18:22

Artroza - kako je otkriti i liječiti

Napisao 

Nekoć biste s ovom bolesti bili bespomoćni - bolove biste suzbijali tabletama, a artroza bi i dalje napredovala. No danas se operacijom može štošta popraviti. Saznajte kako uopće dolazi do ove bolesti, može li se spriječiti i, ako je već nastupila, kako živjeti a da vas ne ometa…

Neke bolesti stare su koliko i samo čovječanstvo. Artroza je također jedna od njih. Ljudi su oduvijek patili od istrošenih zglobova. Praktički nitko iznad pedesete nema djevičanske zglobove, što u sva­kom slučaju ne mora značiti da se moraju imati i tegobe. Zapravo, mnogi imaju taj dojam - paci­jenti s bolnim oboljenjima zglobova su sve mlađi. Istovremeno su se u zadnja dva desetljeća razvili terapijski postupci uz pomoć kojih se kronični tijek bolesti barem može zaustaviti ili znatno usporiti. O tome su liječnici i pacijenti nekoć samo mogli sanjati. Rečenica koja se često mogla čuti: „To je ar­troza, tu se ne može ništa napraviti" nasreću više nije u repertoaru suvremenih liječnika. Da bi pacijenti mogli razumjeti zašto im liječnik predlaže ovu ili onu terapiju ili zašto bi pod određe­nim okolnostima trebali promijeniti svoj način po­našanja, moraju u puno većoj mjeri nego do sada znati o svojoj bolesti.

Život hrskavice

Riječ artroza dolazi od grčkog "arthr-" što znači zglob i "-ose" ili "osis" što znači bolest, bolesno stanje. Pritom se misli na boles­ne promjene na jednom ili više zglobova koje ne počinju uvijek s oštećenjem hrskavice i nisu izazvane upalom. Postoji mnoštvo čimbenika koji uzrokuju ili pogoduju oštećenju hrskavice. U početku je to često krivo opte­rećivanje određenog zgloba ili njegovo preopterećivanje. Ali i urođene mane ili pak nezgode mogu dovesti do prijevremenog propa­danja hrskavice. Budući da jed­nom započet proces bez liječe­nja nezaustavno napreduje, kao posljedica toga dolazi do pot­punog nestanka hrskavičnog slo­ja i do deformacije kosti koja se nalazi ispod te hrskavice, kao i do promjene na sluznici kojom je obložen zglob. Ti procesi u pra­vilu su povezani s vidnom deformacijom zgloba, jakim bolovima i sve manjom pokretljivosti zglo­ba, sve do potpunog ukočenja. Rizik da se dobije artroza pove­ćava se s godinama. Međutim, zbog promijenjenog načina života već se kod mladih i jako mladih ljudi sve više javljaju artritične promjene u zglobovima.

Uzroci artroze mogu biti: 

genetski uvjetovana slabija kvaliteta hrskavice 

urođeno ili stečeno isk­rivljenje, primjerice "okserice" ili  "ikserice" ili krvo zarasle kosti nakon prijeloma 

krivo opterećivanje ili preopterećivanje 

nezgode ili ozljede s oš­tećenjem hrskavice (često neprimijećeno)

prekomjerna težina (osobito na nosivim zglobovima kralježnice, kuka, koljena i sto­pala)

loša ili nedostatna prehrana

poremećaji metabolizma

nedostatak kretanja

U našem tijelu nalazi se mnoštvo zglobova. Oni prije svega omogućavaju bezbrojne, različite svako­dnevne kretnje koje trebamo i ko­ristimo, a da toga nismo niti svjes­ni. Pritom su svi zglobovi u princi­pu jednako građeni. Izvana je zglob obavijen zglobnom ovoj­nicom i različito nagla­šenim stabilizirajućim zglobnim svezama (ligamentima). Iznutra je svaki zglob obavijen membra­nom. Ta opna luči takozvane zglobne masti koje kao fini tanki sloj tekućine olakšavaju gibljivost među zglobnim tijelima. Zglobne plohe sastoje se od nekoliko mili­metara debelog glatkog sloja, od takozvane staklaste hrskavice. Taj sloj hrskavice ne služi sa­mo kao klizna površina, već kao elastični odbojnik ublažava udar­ce i opterećenja. 

Hrskavica se, budući da nije pri­ključena na krvožilni sustav, pre­hranjuje preko zglobnih masti. Kod svakog se gibanja hrskavica pritis­ne, da bi se kod rasterećenja po­novno opustila. Pritom slično kao spužva potpuno upije zglobnu te­kućinu i tako primi hranjive tvari koje su joj potrebne za izgradnju i funkcioniranje. To također poja­šnjava zašto samo zglobovi koji se gibaju mogu biti zdravi. Nedo­statak kretanja, što automatski znači nedostatnu prehranu hrska­vice, može također dovesti do ar­troze. Upravo za zglobove vrijedi poslovica: "Tko odmara, taj hrđa".

Iako su svi zglobovi u principu jed­naki, ipak se među sobom jako razlikuju u pogledu oblika, veličine, opsega i količine kretanja, opteretivosti i mogućeg ugrožavanja. Sva­ki zglob tako ima svoje vlastite za­konitosti.

Postupno 

Naravno da je tako fino osmišljen sustav kao što je zglob i vrlo osjet­ljiv. Ponekad je dovoljan, primjerice, već mali pomak zglobne osi i već dola­zi do dugotrajne promjene opteretivosti hrskavice i njezina opora­vka. Takav nesklad prije ili kasnije dovodi do prijevremenog, odnos­no povećanog trošenja hrskavič­nog tkiva na opterećenim mjesti­ma, koje se postupno proširuje i na cijeli zglob. 

Počinje u pravilu najprije samo s omekšanjem hrskavice, koja je međutim time i prijemčivija, tako da ona u tim dijelovima postaje po­stupno i hrapavija; mogu nastati male pukotine i ona se trvenjem la­ko istroši. Takvo oštećenje hrskavice, koje je na početku još strogo ograničeno na površinski sloj, pred­stavlja početak artroze. Kao reak­cija na stanjivanje hrskavičnog sloja postepeno se zadebljava kost koja se nalazi ispod hrskavice te počinje stvarati koštane izrasline na rubovima. U tom srednjem stadiju artroze hrska­vica pokazuje dublje kratere i usjek­line i postupno dolazi do čvorastog zadebljanja i deformacije zgloba. Te koštane tvorevine, kada se pri gibanju dotiču, mogu izazvati bo­love, odnosno pojačati već posto­jeće bolove.

Faze boli

Kasniji stadij artroze javlja se kada se hrskavični sloj sve jače troši, dok sasvim ne nestane – riječ je o takozvanom ogoljenju hrskavice – zglobne šupljine više nema i kao zglobno ti­jelo kost udara izravno o kost. Istrošeni hrskavični materijal u zglobu djeluje kao pijesak u mo­toru. Pri naporu da se zglob očisti od tih djelića nastalih trvenjem, vr­lo se lako upali zglobna membrana. To stanje naziva se aktivi­rana artroza. Upaljena zglobna membrana više nije u stanju proiz­voditi zglobnu tekućinu bogatu hranjivim tvarima. Na taj način do­datno se pogoršaju uvjeti prehra­ne hrskavice. Oboljeli u tim slu­čajevima primjećuju da zglob jače boli, osjećaju povišenu tempera­turu u zglobu i javlja se crvenilo, a većinom se zbog izljeva javlja pri­lična oteklina. Gibljivost zbog bolova može potpuno prestati. Te upalne faze često se izmjenjuju s fazama bez upala. U razdobljima kad artroza "miruje" bolovi višestruko popuste, iako je gibljivost većinom znatno ograničena. Osobito gibanja, kod kojih dolazi do potpunog savijanja i ispružanja, često više nisu moguća. Prijelazi iz rane u kasnu fazu ar­troze variraju. Ponekad se taj pro­ces odvija prilično brzo i u naj­kraćem roku dođe do potpunog uništenja zgloba. Ponekad, me­đutim, prođe i više godina dok od površinskog oštećenja hrskavice ne dođe do zadnje faze artroze.

Kako znati?

U pravilu rani stadiji artroze ne po­kazuju nikakve simptome, jer hr­skavica nije povezana sa živcima i tako do mozga ne može doprijeti signal o oštećenju. Simptomi, tj. bolovi, postaju primjetljivi tek onda kada već i kost bude uključena u proces. Nastanu upalne promjene ili dođe do zakočenja i bolova u mišićima koji obavijaju zglob. Tu dolazi do tipične boli koja se javlja nakon dulje faze mirovanja; osobi­to su ujutro kod ustajanja prve kr­etnje bolne. Budući da taj osjećaj "zahrđalosti" u pravilu opet brzo ne­staje, uglavnom mu se u početku ne pridaje veliki značaj. Promjenjivi tijek, u kojem se izmjenjuju faze sa i bez tegoba, tipičan je za prve stadije artroze. Oboljeli osjećaju bolove puno jače kod vlažnog i hladnog vremena. Sunce i toplinu naprotiv doživljavaju blagotvorno. Ponekad se javlja bol pri opterećenju kod fizičkih rado­va, kako ju i predobro poznaju lju­di s artrozom koljena pri silasku i penjanju po stubama. U nekim slučajevima artroza se nago­vještava pojavom zvukova u kolje­nu, kao što su škripanje i kvrckanje kod kretanja. Kako oboljenje na­preduje, tako i bolovi postaju češći i jači. 

Kosti se sljube

Svaka kretnja oboljelog zglo­ba postaje mukom i prisiljava oboljelog da zauzima određene položaje u kojima će se štedjeti i miro­vati. Ali time se nažalost spirala oboljenja još više zavrti. Kasniji stadiji karakteristični su po tome što se bolovi javljaju i kod mirovanja, a zglob je u svojoj gibljivosti i opsegu gibanja znatno ograničen. U krajnjem stadiju, kada se kosti sljube, zglob je sasvim ukrućen i prvobit­na funkcija zglobnog veziva više ne postoji. U toj fazi bolovi doduše prestaju, ali gibanje više nije mo­guće. 

Zapravo ne postoji određen odnos između opsega tjelesnih promjena i bolnosti. Ponekad se javljaju karakteristične promjene koje se jasno mogu potvrditi rend­genskom snimkom – a da oboljeli ne osjećaju bolove. Ali postoje i slučajevi kada se pacijenti žale na jake bolove, a da se pritom ne mogu potvrditi odgovarajuće karakteristične promjene.

Kada k liječniku?

kod bolova u zglobu, i onda ako ti bolovi nastupaju samo u fazama 

kod boli ili ukočenosti koji se javljaju ujutro nakon dulje faze mirovanja

kod osjećaja napetosti u zglobu 

kada se javljaju zvukovi škripanja ili kvrckanja u zglobu 

kod slabije snage u zglobu

kod smanjene gibljivosti i zakočenja u mišićima

kod nateklina zgloba

kod promjene oblika zgloba

 

 

 

 

 

 

 

 


 


 

 

 


 

 



 


 


 


 


 

 


 

 

Pročitano 6534 puta

Ostali članci: bolesti