Utorak, 10 Ožujak 2015 14:34

CELIJAKIJA ILI GLUTENSKA ENTEROPATIJA

Napisao 
Celijakija ili glutenska enteropatija do nedavno je opisivana kao bolest koja se javlja rijetko i to redovito u dječjoj dobi. Kako je dijagnostika napredovala, celijakija se počela sve više opažati i kod odraslih osoba.

O čemu je zapravo riječ kod celijakije?

Celijakija se pojavljuje kod genetski sklonih pojedinaca čija prehrana sadrži gluten, ali i kao posljedica infekcija i stresa.

Autoimuna bolest koju karakterizira nepodnošenje glutena već je desetljećima u liječničkim krugovima i među oboljelima poznata pod nazivom celijakija ili glutenska enteropatija. Otad se zna da je uzrokuje unošenje glutena u probavni sustav, zbog čega dolazi do oštećenja, upale i atrofije crijevne sluznice, koja tada ne može upijati hranjive tvari. No, ta gastroenterološka autoimuna kronična bolest kod odraslih bolesnika često može imati i brojne skrivene oblike bez tipičnih crijevnih simptoma, stoga se vjeruje da danas od nje boluje više od milijun Europljana te da je na jednog oboljelog najmanje sedam nepoznatih. Takvo stanje ponukalo je i Europsku komisiju da od 2000. godine izdvaja sredstva za program istraživanja celijakije u koji je uključeno 16 laboratorija iz sedam europskih zemalja. Program istraživanja fokusira se na mjere prevencije te bolesti, ali i praćenje njezinih genskih i bioloških sastavnica.

Celijakija se pojavljuje kod genetski sklonih pojedinaca čija prehrana sadrži gluten, ali i kao posljedica infekcija i stresa. Rezultira oštećenjem sluznice tankog crijeva, smanjenjem lučenja nekih hormona, otežanom probavom važnih nutritivnih sastojaka te razvojem teških i po život opasnih bolesti (karcinom crijeva i maligni tumor limfnog tkiva crijeva). No, dijagnosticira se i kod pacijenata koji pate od nasljednih bolesti: Downov, Williamsov i Turnerov sindrom, kod onih koji su nositelji prirođene srčane greške i u nekim drugim izdvojenim slučajevima.

Klinička slika celijakije

Tipični simptomi celijakije uključuju dugotrajni proljev ili česte obilne stolice, gubitak ili nedobivanje na tjelesnoj masi, nadutost trbuha, gubitak teka i slabo razvijeno mišićno tkivo, posebno muskulatura ruku i nogu. Uobičajena klinička slika kod oboljelih od celijakije jest bol u trbuhu, učestali proljevi i druge probavne smetnje. Uslijed razornog djelovanja glutena dolazi do oštećenja resica tankog crijeva te njihov nedostatak smanjuje resorpciju ili upijanje hranjivih tvari iz crijeva u krv, ali istovremeno dolazi i do poremećaja u sastavu naše bakterijske flore crijeva, takozvane mikrobiote. Ustanovljeno je i da slabokrvnost zbog nedostatka željeza unatoč dugotrajnom liječenju odaje netipičan oblik celijakije, kao i sporiji (nizak) rast starije djece. Ta se bolest još može manifestirati kao kožna celijakija ili jedan posebni oblik dermatitisa, slabijom spolnom moći i plodnošću oboljelih, znakovima srčane bolesti (upala srčane ovojnice), nekim endokrinološkim bolestima, neurološkim poremećajima, poremećajem u razvoju zubne cakline, povećanim rizikom da se oboli od šećerne bolesti, autoimune bolesti jetre, oštećenja nadbubrežne žlijezde i drugo. Danas se još ustanovilo da je i sklonost prijevremenoj osteoporozi povezana s nepodnošljivošću glutena kod pojedinih osoba.

Dijagnostička obrada i terapija

Čak se i dijelovi nekih obroka mogu pripremiti bez glutena, a da zadrže poznati nam okus.

Nakon sumnje na celijakiju najprije se pacijentu određuju protutijela na gluten u krvi te se provodi biopsija sluznice tankog crijeva.Ako se sumnje potvrde slijedi postavljanje dijagnoze i doživotno liječenje, koje prije svega podrazumijeva bezglutensku prehranu. Jako je važno upozoriti oboljele da odbijanje liječenja ili nepridržavanje režima dijete može uzrokovati dugotrajno oštećenje sluznice tankog crijeva i uzrokovati teške bolesti.

Iako se u prvi trenutak čini da se teško pridržavati bezglutenskog režima prehrane, valja samo iz nje isključiti protein ili bjelančevinu pšenice, zobi, ječma, raži i njihovih botaničkih srodnika. Stoga se za pripremanje jela ne smije koristiti brašno tih žitarica, a ni konzumirati industrijski proizvodi koji ih sadrže (žitne pahuljice, prutići, kruh, tjestenina, keksi...). Nužno je uvijek pripaziti na sastojke proizvoda jer se mnogima dodaje gluten za zgušnjavanje ili kao podloga za arome i boje. Bezglutenska dijeta nije štetna za čovjekov organizam jer gluten kao protein nije esencijalan i aminokiseline koje ga čine zamjenjive su drugim prehrambenim izvorima. Baš zato konzumiranjem hrane bez glutena nismo lišeni nutritivno vrijednih sastojka kao ni vitamina i minerala. Tajna te prehrane je u pravilnom izboru namirnica koje se pripremaju po iskušanim receptima.

U prvi trenutak nakon dijagnosticiranja celijakije mnogima se preporuka konzumiranja namirnica bez brašna od "uobičajenih" žitarica čini neostvarivom, ali uvide da "zabranjene" žitarice mogu zamijeniti s rižom, prosom, kukuruzom, ali i s čitavim nizom korisnih mahunarki i gomoljika poput krumpira, slanutka, graha, graška tapioke i batate ili slatkog krumpira. Uz navedene namirnice, u prehrani oboljelih mogu se koristiti heljda, leća, te pseudožitarice kao što su amarant, manioka i kinoja. Prilagođeni ili "novi" jelovnik oboljeli od glutenske enteropatije mogu obogatiti i s različitim bezglutenskim proizvodima koji se proizvode od brašna navedenih namirnica. Čak se i dijelovi nekih obroka mogu pripremiti da su bezglutenski i da zadrže poznati nam okus. Primjerice, umaci se mogu zgušnjavati škrobnim brašnom ili krumpirom, kod pripreme ribljih jela može se koristiti kukuruzno brašno, povrće se može pripremati s maslacem i bez umaka od brašna, a kroketi i nabujci dobro će se "povezati" krumpirovim, škrobnim ili kukuruznim brašnom.

Celijakija u Hrvatskoj

Stručnjaci su ustanovili da u Hrvatskoj na oko 80-90 osoba jedna boluje od celijakije i upozorili da problem predstavlja nepotpuna dijagnostika i činjenica da se za sada samo dio oboljelih stvarno podvrgne liječenju i specijalnom režimu prehrane jer se tek četvrtina pacijenata javi liječniku i uspješno dijagnosticira. Stoga je potrebno apelirati na našu širu zajednicu da pomno prati simptome celijakije kod djece i kod sebe samih, te da u slučaju kada jedu pahuljice od žita, tjesteninu, kruh, kolače, energetske prutiće, umake s brašnom ili bilo kakve proizvode od pšenice, ječma, zobi ili raži, a osjete neke od navedenih simptoma, potraže liječničku pomoć i savjet te da se podvrgnu barem krvnim testovima koji će pokazati postojanje ili odsutnost protutijela na gluten. Time će uvelike doprinijeti svojem općem zdravlju i osiguranju prestanka razornog djelovanja bolesti koja može biti prikrivena. Kod nas postoji i udruga oboljelih od celijakije i mnoge se kvalitetne inicijative odvijaju kroz nju.

Važno je napomenuti da je i za sve one koji nemaju potrebe izbaciti pšenicu, ječam, zob i raž iz prehrane, uputno povremeno konzumiranje proizvoda od kvalitetnih pseudožitarica, raznih mahunarki i upotreba brašna od krumpira, te slatkog krumpira - batate kako bi svoju prehranu obogatili vrijednim biološkim aktivnim spojevima sadržanim i u tim namirnicama.

Izvor: plivazdravlje

Pročitano 1219 puta

Ostali članci: bolesti