Petak, 30 Kolovoz 2013 06:14

Kad zglobovi škripe...

Napisao 

Nekoć biste s ovom bolesti bili bespomoćni - bolove biste suzbijali tabletama, a artroza bi i dalje napredovala. No danas se operacijom može štošta popraviti. Saznajte kako uopće dolazi do ove bolesti, može li se spriječiti i, ako je već nastupila, kako živjeti a da vas ne ometa...

Neke bolesti stare su koliko i samo čovječanstvo. Artroza je također jedna od njih. Ljudi su oduvijek patili od istrošenih zglobova. Praktički nitko iznad pedesete nema djevičanske zglobove, što u svakom slučaju ne mora značiti da se moraju imati i tegobe. Zapravo, mnogi imaju taj dojam - pacijenti s bolnim oboljenjima zglobova su sve mlađi. Istovremeno su se u zadnja dva desetljeća razvili terapijski postupci uz pomoć kojih se kronični tijek bolesti barem može zaustaviti ili znatno usporiti.

O tome su liječnici i pacijenti nekoć samo mogli sanjati. Rečenica koja se često mogla čuti: „To je artroza, tu se ne može ništa napraviti" nasreću više nije u repertoaru suvremenih liječnika. Da bi pacijenti mogli razumjeti zašto im liječnik predlaže ovu ili onu terapiju ili zašto bi pod određenim okolnostima trebali promijeniti svoj način ponašanja, moraju u puno većoj mjeri nego do sada znati o svojoj bolesti.

 

Život hrskavice

Riječ artroza dolazi od grčkog "arthr-" što znači zglob i "-ose" ili "osis" što znači bolest, bolesno stanje. Pritom se misli na bolesne promjene na jednom ili više zglobova koje ne počinju uvijek s oštećenjem hrskavice i nisu izazvane upalom. Postoji mnoštvo čimbenika koji uzrokuju ili pogoduju oštećenju hrskavice. U početku je to često krivo opterećivanje određenog zgloba ili njegovo preopterećivanje. Ali i urođene mane ili pak nezgode mogu dovesti do prijevremenog propadanja hrskavice.

Budući da jednom započet proces bez liječenja nezaustavno napreduje, kao posljedica toga dolazi do potpunog nestanka hrskavičnog sloja i do deformacije kosti koja se nalazi ispod te hrskavice, kao i do promjene na sluznici kojom je obložen zglob. Ti procesi u pravilu su povezani s vidnom deformacijom zgloba, jakim bolovima i sve manjom pokretljivosti zgloba, sve do potpunog ukočenja. Rizik da se dobije artroza povećava se s godinama. Međutim, zbog promijenjenog načina života već se kod mladih i jako mladih ljudi sve više javljaju artritične promjene u zglobovima.

 

Zašto nastaje?

Uzroci artroze mogu biti:
● genetski uvjetovana slabija kvaliteta hrskavice
● urođeno ili stečeno iskrivljenje, primjerice "okserice" ili "ikserice" ili krvo zarasle kosti nakon prijeloma
● krivo opterećivanje ili preopterećivanje
● nezgode ili ozljede s oštećenjem hrskavice (često neprimijećeno)
● prekomjerna težina (osobito na nosivim zglobovima kralježnice, kuka, koljena i stopala)
● loša ili nedostatna prehrana
● poremećaji metabolizma
● nedostatak kretanja

 

Zglob kao mehanizam

U našem tijelu nalazi se mnoštvo zglobova. Oni prije svega omogućavaju bezbrojne, različite svakodnevne kretnje koje trebamo i koristimo, a da toga nismo niti svjesni. Pritom su svi zglobovi u principu jednako građeni. Izvana je zglob obavijen zglobnom ovojnicom i različito naglašenim stabilizirajućim zglobnim svezama (ligamentima). Iznutra je svaki zglob obavijen membranom. Ta opna luči takozvane zglobne masti koje kao fini tanki sloj tekućine olakšavaju gibljivost među zglobnim tijelima. Zglobne plohe sastoje se od nekoliko milimetara debelog glatkog sloja, od takozvane staklaste hrskavice. Taj sloj hrskavice ne služi samo kao klizna površina, već kao elastični odbojnik ublažava udarce i opterećenja.

Hrskavica se, budući da nije priključena na krvožilni sustav, prehranjuje preko zglobnih masti. Kod svakog se gibanja hrskavica pritisne, da bi se kod rasterećenja ponovno opustila. Pritom slično kao spužva potpuno upije zglobnu tekućinu i tako primi hranjive tvari koje su joj potrebne za izgradnju i funkcioniranje. To također pojašnjava zašto samo zglobovi koji se gibaju mogu biti zdravi. Nedostatak kretanja, što automatski znači nedostatnu prehranu hrskavice, može također dovesti do artroze. Upravo za zglobove vrijedi poslovica: "Tko odmara, taj hrđa".

Iako su svi zglobovi u principu jednaki, ipak se među sobom jako razlikuju u pogledu oblika, veličine, opsega i količine kretanja, opteretivosti i mogućeg ugrožavanja. Svaki zglob tako ima svoje vlastite zakonitosti.

 

Postupno

Naravno da je tako fino osmišljen sustav kao što je zglob i vrlo osjetljiv. Ponekad je dovoljan, primjerice, već mali pomak zglobne osi i već dolazi do dugotrajne promjene opteretivosti hrskavice i njezina oporavka. Takav nesklad prije ili kasnije dovodi do prijevremenog, odnosno povećanog trošenja hrskavičnog tkiva na opterećenim mjestima, koje se postupno proširuje i na cijeli zglob.

Počinje u pravilu najprije samo s omekšanjem hrskavice, koja je međutim time i prijemčivija, tako da ona u tim dijelovima postaje postupno i hrapavija; mogu nastati male pukotine i ona se trvenjem lako istroši. Takvo oštećenje hrskavice, koje je na početku još strogo ograničeno na površinski sloj, predstavlja početak artroze. Kao reakcija na stanjivanje hrskavičnog sloja postepeno se zadebljava kost koja se nalazi ispod hrskavice te počinje stvarati koštane izrasline na rubovima. U tom srednjem stadiju artroze hrskavica pokazuje dublje kratere i usjekline i postupno dolazi do čvorastog zadebljanja i deformacije zgloba. Te koštane tvorevine, kada se pri gibanju dotiču, mogu izazvati bolove, odnosno pojačati već postojeće bolove.

 

Faze boli

Kasniji stadij artroze javlja se kada se hrskavični sloj sve jače troši, dok sasvim ne nestane – riječ je o takozvanom ogoljenju hrskavice – zglobne šupljine više nema i kao zglobno tijelo kost udara izravno o kost. Istrošeni hrskavični materijal u zglobu djeluje kao pijesak u motoru. Pri naporu da se zglob očisti od tih djelića nastalih trvenjem, vrlo se lako upali zglobna membrana. To stanje naziva se aktivirana artroza.

Upaljena zglobna membrana više nije u stanju proizvoditi zglobnu tekućinu bogatu hranjivim tvarima. Na taj način dodatno se pogoršaju uvjeti prehrane hrskavice. Oboljeli u tim slučajevima primjećuju da zglob jače boli, osjećaju povišenu temperaturu u zglobu i javlja se crvenilo, a većinom se zbog izljeva javlja prilična oteklina. Gibljivost zbog bolova može potpuno prestati. Te upalne faze često se izmjenjuju s fazama bez upala.

U razdobljima kad artroza "miruje" bolovi višestruko popuste, iako je gibljivost većinom znatno ograničena. Osobito gibanja, kod kojih dolazi do potpunog savijanja i ispružanja, često više nisu moguća. Prijelazi iz rane u kasnu fazu artroze variraju. Ponekad se taj proces odvija prilično brzo i u najkraćem roku dođe do potpunog uništenja zgloba. Ponekad, međutim, prođe i više godina dok od površinskog oštećenja hrskavice ne dođe do zadnje faze artroze.

 

Kako znati?

U pravilu rani stadiji artroze ne pokazuju nikakve simptome, jer hrskavica nije povezana sa živcima i tako do mozga ne može doprijeti signal o oštećenju. Simptomi, tj. bolovi, postaju primjetljivi tek onda kada već i kost bude uključena u proces. Nastanu upalne promjene ili dođe do zakočenja i bolova u mišićima koji obavijaju zglob. Tu dolazi do tipične boli koja se javlja nakon dulje faze mirovanja; osobito su ujutro kod ustajanja prve kretnje bolne. Budući da taj osjećaj "zahrđalosti" u pravilu opet brzo nestaje, uglavnom mu se u početku ne pridaje veliki značaj.

Promjenjivi tijek, u kojem se izmjenjuju faze sa i bez tegoba, tipičan je za prve stadije artroze. Oboljeli osjećaju bolove puno jače kod vlažnog i hladnog vremena. Sunce i toplinu naprotiv doživljavaju blagotvorno.

Ponekad se javlja bol pri opterećenju kod fizičkih radova, kako ju i predobro poznaju ljudi s artrozom koljena pri silasku i penjanju po stubama. U nekim slučajevima artroza se nagovještava pojavom zvukova u koljenu, kao što su škripanje i kvrckanje kod kretanja. Kako oboljenje napreduje, tako i bolovi postaju češći i jači.

 

Kosti se sljube

Svaka kretnja oboljelog zgloba postaje mukom i prisiljava oboljelog da zauzima određene položaje u kojima će se štedjeti i mirovati. Ali time se nažalost spirala oboljenja još više zavrti. Kasniji stadiji karakteristični su po tome što se bolovi javljaju i kod mirovanja, a zglob je u svojoj gibljivosti i opsegu gibanja znatno ograničen.

U krajnjem stadiju, kada se kosti sljube, zglob je sasvim ukrućen i prvobitna funkcija zglobnog veziva više ne postoji. U toj fazi bolovi doduše prestaju, ali gibanje više nije moguće.
Zapravo ne postoji određen odnos između opsega tjelesnih promjena i bolnosti.

Ponekad se javljaju karakteristične promjene koje se jasno mogu potvrditi rendgenskom snimkom – a da oboljeli ne osjećaju bolove. Ali postoje i slučajevi kada se pacijenti žale na jake bolove, a da se pritom ne mogu potvrditi odgovarajuće karakteristične promjene.

doktor

Kada k liječniku?

● kod bolova u zglobu, i onda ako ti bolovi nastupaju samo u fazama
● kod boli ili ukočenosti koji se javljaju ujutro nakon dulje faze mirovanja
● kod osjećaja napetosti u zglobu
● kada se javljaju zvukovi škripanja ili kvrckanja u zglobu
● kod slabije snage u zglobu
● kod smanjene gibljivosti i zakočenja u mišićima
● kod nateklina zgloba
● kod promjene oblika zgloba

 

Artroza zgloba kuka

Zglobovi kuka u principu trebaju ispuniti dva proturječna zadatka. S jedne strane moraju brinuti za stabilnost kod uspravnog držanja, a s druge strane trebaju omogućiti kretanje. Priroda je riješila taj teški zadatak s kuglastim kukom koji se u principu može kretati u svim pravcima. Međutim, budući da je usađen u prsten zdjelice, on dopušta kretanje u određenom pravcu samo do određene granice.

Na osnovu njegove dvostruke funkcije zglob kuka svakodnevno je izložen golemim opterećenjima, što pojašnjava činjenicu zašto tako puno ljudi boluje od pojave izlizivanja kukova. Već mala odstupanja u raspodjeli snage, kao što se javlja kod većine prirođenih ili stečenih oboljenja, mogu dovesti do prijevremenog uništenja zaštitnog sloja hrskavice u zglobu kuka.

Kao i drugdje, artroza zgloba kuka počinje se primjećivati kada se pojave bolovi i sve veća ograničenost u gibanju. Zanimljivo je da se ti simptomi nerijetko zapažaju u području koljena, tako da bi kod tegoba s koljenom trebalo uvijek misliti i na oboljenje kuka – i obrnuto. Bolovi koji u početku ovise o opterećivanju, ali se kasnije javljaju i kod mirovanja, tj. stalno su prisutni, mogu zagorčati život pacijenta. Zbog straha se izbjegava svaka kretnja, a upravo to pogoršava patnju jer se na taj način dalje narušava prehranjivanje još uvijek prisutne hrskavice.

 

Umjetni

U početnim stadijima život će se pokušati olakšati korištenjem štapa za hodanje, izbjegavanjem naginjanja kod oblačenja i dr. Oboljeli zapravo sve češće postaju ovisni o lijekovima koji umiruju bolove samo da bi lakše organizirali svoj svakodnevni život. Međutim, raspoloživi lijekovi ne predstavljaju trajno rješenje problema tako da u većini slučajeva za kraće ili duže vrijeme predstoji zamjena uništenog zgloba s umjetnim.

Svake godine samo se, primjerice, u Njemačkoj u bolesne kukove ugradi oko 160 000 takozvanih endoproteza. Stoga se s pravom može govoriti o rutinskom zahvatu.

S obzirom na materijal, oblik i tehniku, danas postoji izuzetno puno mogućnosti. Bilo da su od metala, keramike, plastike ili kombinacije tih materijala, bilo da su to već gotove kompletne proteze ili pojedinačni dijelovi ili su s ravnom ili hrapavom površinom, danas za svaki problem i svaku anatomsku situaciju postoji pravo rješenje.

 

Vrste

U principu se mogu razlikovati tri različite vrste proteze:
● totalna endoproteza: zamjenjuju se glava zgloba i zglobna čašica
● proteza s kratkim nastavkom: ostane sačuvan vrat bedrene kosti
● proteza s kapicom: zamijeni se samo površinski dio zgloba

Prosječno standardno vrijeme totalne proteze danas se kreće oko 15-20 godina. Ugradi li se takva proteza nekom pedesetogodišnjaku, s velikom vjerojatnošću treba računati na revizioni zahvat. Ali uvjeti za to su utoliko bolji, što se kod prvog zahvata moralo odstraniti manje kostiju. To znači da se npr. kod mlađih po mogućnosti prvo ugrađuje proteza s kapicom.

 

Ugroženi kuk

Mogući uzroci artroze kuka:
● izlizivanje hrskavice uvjetovano starošću
● prirođene nepravilnosti građe zglobne čaše
● poremećaji rasta u dječjoj dobi koje se zanemarilo
● lomovi kostiju u blizini zgloba
● razlike u duljini nogu (prirođene ili stečene)
● reumatska i druga upalna oboljenja
● odumiranje glave zgloba kuka
● debljina
● nedostatno gibanje zgloba

 

Nakon operacije

Kvaliteta i opstojnost umjetnog zgloba kuka ne ovise samo o operaciji, već svakako i o postoperativnom liječenju. U pravilu pacijenti već prvi dan uz određenu pomoć ustaju iz kreveta i poduzimaju prve korake.

Pod vodstvom školovanih fizioterapeuta u sljedećim danima pacijenti se dodatno razgibavaju tako da se kod otpuštanja iz bolnice mogu samostalno obavljati svakodnevne životne radnje, kao pranje, odijevanje itd. Kod većine slučajeva preporuča se po izlasku iz bolnice nastavak terapije liječenja. U odgovarajućim ustanovama pacijente se potiče i ciljano priprema za život koji ih očekuje.

Često se zapravo prvo moraju izgraditi mišići (koji su zbog bolesnog kuka dulje vrijeme bili zanemareni) prije nego postane moguće normalno kretanje. Pritom bi svatko trebao hodati svojom vlastitom brzinom i po mogućnosti se ne uspoređivati s drugima i njihovim naprecima. Za vrijeme ove faze oporavka pacijenti upoznaju mnoga pomoćna sredstva koja mogu olakšati život i uvježbavaju njihovu primjenu. U godinama koje slijede poslije operacije trebalo bi u redovitim pregledima kontrolirati položaj proteze.

Vrlo važno je savjesno se pridržavati dogovorenih termina kako bi se pravovremeno mogle uočiti i popraviti moguće pogreške. Svi važni podaci vezani za protezu nalaze se u posebnoj iskaznici koju bi po mogućnosti trebalo uvijek imati sa sobom kako bi ju se, primjerice, kod redovite kontrole moglo predočiti liječniku.

vjezba

Pomoć

Što vam pomaže kod umjetnog kuka:
● šetnje po ravnim putovima
● vožnja biciklom na dobro izgrađenim ravnim stazama
● redovito plivanje (bez trzaja nogom), najbolje slobodno ili leđno
● gimnastičke vježbe koje ste naučili u klinici za rehabilitaciju
● ispravna visina sjedala, to vrijedi i za krevet i WC-školjku
● izbjegavanje spoticanja u stanu
● korištenje pomoći kod odijevanja, kao i hvataljki
● primjerene ručice za hvatanje u kupaonici
● izbjegavanje vlažnosti i pothlađivanja

 

Izbjegavati

Što bi trebalo izbjegavati kod umjetnog kuka:
● teške fizičke radnje
● dizanje i nošenje teških stvari
● promjene tjelesne težine
● sjedenje na niskim stolcima ili u dubokim naslonjačima
● jedenje s prekriženim nogama
● čučanje i naginjanje
● sportovi s naglim kretnjama ili jakim opterećenjem za kuk, kao što su nogomet ili skijaško trčanje

Pročitano 10559 puta

Ostali članci: bolesti