Četvrtak, 12 Ožujak 2015 08:10

KAKO LIJEČITI DEBLJINU

Napisao 

Već i smanjenje tjelesne mase od samo 5% do 10% od početne tjelesne mase smanjuje rizik obolijevanja od niza bolesti povezanih s debljinom. Metoda liječenja ovisi o stupnju pretilosti, sveukupnom zdravstvenom stanju i motivaciji za gubitak tjelesne mase. Liječenje može uključiti kombinaciju dijete, tjelovježbe, modifikaciju ponašanja, psihoterapiju i ponekad, lijekove i dodatke prehrani za smanjenje tjelesne mase.

 

Debljina je kronično upalno stanje

Pretilost je zapravo stanje neprekidne blage upale.

Svatko od nas ima različit broj masnih stanica u tijelu. Približno u dobi od 16 godina postiže se konačan broj masnih stanica, a u tom procesu ulogu igraju i geni i životni stil. Broj masnih stanica vrlo se teško može smanjiti, mršavljenjem se može smanjiti jedino udio masti u njima, odnosno njihov volumen. Izrazitim debljanjem tijekom života broj masnih stanica može se povećati. U posljednjih nekoliko godina znanstvenici su došli do spoznaje kako je pretilost zapravo stanje neprekidne blage upale. Istraživanja na životinjama iznjedrila su spoznaju da s procesom debljanja raste razina proinflamatornih molekula koje su znakovi bolesti poput dijabetesa tip II, povišenog krvnog tlaka i ateroskleroze. Suvišno masno tkivo zapravo ima funkciju endokrinog organa te luči proteine, metabolite i hormone. Primjerice, prije nekoliko godina otkriveno je da masno tkivo luči hormon leptin, koji regulira osjećaj sitosti. Masno tkivo, odnosno masne stanice (adipociti), luče i neke druge supstance poput tumor-nekroza faktora alfa (TNF-alfa), molekule koje igra važnu ulogu u razvoju inzulinske rezistencije kod pretilih osoba.

Liječenje debljine

Metoda liječenja ovisi o stupnju pretilosti, sveukupnom zdravstvenom stanju i motivaciji za gubitak tjelesne mase.

Već i smanjenje tjelesne mase od samo 5% do 10% od početne tjelesne mase smanjuje rizik obolijevanja od niza bolesti povezanih s debljinom. Cilj stoga ne treba biti veliki gubitak tjelesne mase u kratkom razdoblju, već to valja postići postupno, tijekom duljeg vremenskog razdoblja i promjenom životnih navika. Metode i cilj smanjenja prekomjerne tjelesne mase moraju biti prilagođeni svakom bolesniku, a kreiraju se individualno nakon pažljive analize čimbenika rizika te nutritivnog i općeg zdravstvenog stanja bolesnika. Metoda liječenja ovisi o stupnju pretilosti, sveukupnom zdravstvenom stanju i motivaciji za gubitak tjelesne mase. Liječenje može uključiti kombinaciju dijete, tjelovježbe, modifikaciju ponašanja, psihoterapiju i, ponekad, lijekove i dodatke prehrani za smanjenje tjelesne mase.

Prehrana

Dijetu bi trebalo postaviti tako da se gubi približno pola do jednog kilograma tjedno.

Gubitak suvišne tjelesne mase čini se jednostavnim matematičkim zadatkom. Kalorije su kalorije. Unesemo ih previše - debljamo se. Unesemo ih manje - mršavimo. Uopće nije komplicirano, zar ne? Ipak, čini se da stvari nisu toliko jednostavne. Činjenica je da Amerikanci potroše 33 milijarde dolara godišnje (podatak: American Dietetic Association) na tzv. weight loss-proizvode raznih vrsta, a i u našem okruženju se sve više susrećemo s novim i "do sada najučinkovitijim" programima i proizvodima za mršavljenje. Postoje razne dijete za mršavljenje koje preporučuju liječnici ili nutricionisti, međutim valja naglasiti da ne postoji univerzalna dijeta i da ona uvijek mora biti prilagođena svakom pojedinom bolesniku. Znanstvenim je istraživanjima dokazano da su dijete koje zadiru u zadane omjere makronutrijenata (ugljikohidrata, masti i proteina) štetne po zdravlje. Stoga je jasno da svaka dobro uravnotežena dijeta za mršavljenje treba imati normalne udjele makronutrijenata (20-30% masti, 50-60% ugljikohidrata i 12-15% proteina). Može se dopustiti nešto niži unos masti u prehrani, pod uvjetom da su adekvatno zastupljene nezasićene masnoće porijeklom iz orašastih plodova, sjemenki, ribe te biljnih ulja. Dijete koje podrazumijevaju izrazito nizak energetski unos također su nepoželjne. Budući da mu ponestaje raspoloživog goriva, organizam se adaptira na takav niži unos energije i "štedi" za kasnije. Stoga, prilikom sljedećeg obroka nastoji pohraniti što više energije u obliku skladišnih rezervi. Drugim riječima, metabolizam se u neku ruku ponaša poput termostata. Dijetu bi trebalo postaviti tako da se gubi približno pola do jednog kilograma tjedno. Što je gubitak drastičniji, to se organizam više brani od takvog gubitka, počinje štedljivije trošiti energiju koju mu dajemo i mršavljenje se usporava.

Tjelesna aktivnost

Osobe koje su redovito tjelesno aktivne imaju više šansi da zadrže idealnu tjelesnu masu nakon tretmana mršavljenja.

Svaka kalorija potrošena tijekom tjelesne aktivnosti bilo koje vrste pridonosi računici unosa i potrošnje energije, što je odrednica uspješnog gubitka tjelesne mase. Istraživanja su pokazala da osobe koje su redovito tjelesno aktivne imaju više šansi da zadrže idealnu tjelesnu masu nakon tretmana mršavljenja. Vrlo je važna i činjenica da je osobama koje su redovito tjelesno aktivne dopušten nešto liberalniji jelovnik što je dodatni olakšavajući psihološki čimbenik koji im pomaže da ustraju.

Farmakoterapija

Dugotrajna primjena lijekova za mršavljenje sigurna je i ispitana za dva lijeka: orlistat i sibutramin.

Ponekad promjena životnog stila, prehrambenih navika i tjelovježba ne mogu dati zadovoljavajući rezultat. Tada se treba obratiti liječniku koji će propisati terapiju lijekovima, nakon što je procijenio sve čimbenike rizika. Terapija lijekovima sigurno će biti učinkovitija ako se bolesnik disciplinira za stolom i ako promijeni svoje životne navike koje su ga dovele do stanja opasne pretilosti. Lijekovi za mršavljenje indicirani su u osoba koje imaju znatno povišen BMI, a treba ih uzimati pod liječničkim nadzorom. Trenutne upute za primjenu lijekova za sniženje prekomjerne mase preporučuju da ih je prikladno koristiti kod osoba čiji BMI je viši ili jednak 30. U slučaju da su prisutni opasni čimbenici rizika i bolesti poput hipertenzije, dislipidemije, koronarne bolesti srca, te dijabetesa tip II, opravdana je primjena farmakoterapije već kod vrijednosti BMI-ja 27. Mehanizmi djelovanja lijekova za mršavljenje su različiti, a uključuju smanjenje osjećaja gladi, poticanje osjećaja sitosti, pojačavanje termogeneze, poticanje metabolizma, selektivno ometanje apsorpcije masti. Lijekovi učestalo posjeduju popratne pojave, te se dobrobit i rizik pojedinog lijeka treba oprezno odvagnuti za svakog pojedinca. Gruba klasifikacija lijekova za mršavljenje dijeli lijekove u one koji djeluju na središnji živčani sustav i one koji na njega ne djeluju. Česte popratne pojave lijekova koji djeluju na središnji živčani sustav su suhoća usta, glavobolja, nesanica i konstipacija. Dugotrajna primjena lijekova za mršavljenje sigurna je i ispitana za dva lijeka: orlistat i sibutramin. Ne reagiraju svi pretili bolesnici na farmakoterapiju. Stoga lijekovi za smanjenje tjelesne mase ne bi trebali biti propisivani na duže od 12 tjedana, nakon čega treba uslijediti kontrola. Uzimanje lijeka treba biti obustavljeno u onih pretilih bolesnika koji nisu postigli smanjenje tjelesne mase za barem 5% tijekom 12 tjedana. Ako je postignuto smanjenje tjelesne mase od 5%, uzimanje lijeka može biti nastavljeno uz trajno pridržavanje dijete i redovno kontroliranje tjelesne mase. Uzimanje lijekova za smanjenje tjelesne mase ne smije biti duže od vremena preporučenog u uputama proizvođača lijeka, a bolesnici se tijekom uzimanja lijeka moraju redovito kontrolirati kod liječnika. Brzo vraćanje prekomjerne tjelesne težine često je povezano s kratkotrajnim uzimanjem lijekova za smanjenje tjelesne težine (12 tjedana ili manje).

Mehanizam djelovanja orlistata

Budući da je smanjena apsorpcija masti, uz terapiju orlistatom preporuča se uzimanje dodatnih vitamina topljivih u mastima.

Orlistat inhibira djelovanje intestinalne lipaze, te tako smanjuje apsorpciju masti unesene hranom za oko 30%. U kliničkim pokusima dokazano je smanjenje tjelesne mase za 5-10% od početne tjelesne mase. Budući da je smanjena apsorpcija masti, uz terapiju orlistatom preporuča se uzimanje dodatnih vitamina topljivih u mastima (A, D, E i K). Neželjeni učinci orlistata primarno se odnose na gastrointestinalne smetnje, a intenzivira ih konzumacija masne hrane. Nekoliko znanstvenih studija promatralo je učinak orlistata na pacijente sa različitim stupnjevima intolerancije glukoze. Kod pretilih osoba s metaboličkim sindromom, terapija orlistatom rezultirala je smanjenjem prekomjerne tjelesne mase kao posljedicom smanjenja razine inzulina u krvnoj plazmi. Orlistat u kombinaciji s prehrambenim intervencijama prevenirao je pogoršanje glikemičkog statusa učinkovitije od placeba u kombinaciji s dijetom.

Mehanizam djelovanja sibutramina

Sibutramin je agens koji pospješuje osjećaj sitosti, a utječe na razinu noradrenalina, serotonina i dopamina. U kliničkim pokusima dokazano je smanjenje tjelesne mase za 5-10% od početne tjelesne mase. Prije propisivanja ovog lijeka preporuča se utvrđivanje čimbenika rizika poput krvnog tlaka i kardiovaskularnog zdravlja. Sibutramin može uzrokovati manji porast krvnog tlaka te se ne preporučuje osobama koje boluju od hipertenzije.

Kirurško liječenje debljine

Ako se svim do sada navedenim načinima liječenja tijekom duljeg razdoblja ne uspije postići BMI<40 kg/m2, valja razmotriti mogućnost kirurškog liječenja debljine. Kirurškom liječenju može se pribjeći i ako je BMI>35 kg/m2 i ujedno su prisutni drugi čimbenici rizika poput dijabetesa, hipertenzije ili apneja u snu koji se mogu ublažiti gubitkom prekomjerne tjelesne mase. Obično su potencijalni kandidati za kirurško liječenje u dobi između 18 i 50 godina.

Izvor: plivazdravlje

Pročitano 1843 puta

Ostali članci: bolesti