Ponedjeljak, 23 Veljača 2015 13:24

Probava - začepljen odvod

Napisao 

Mutna boja kože, prištavost, loš zadah, žgaravica, nadutost i glavobolja, neuroze i nepravilan rad srca, oslabljen rad bubrega, pluća i jetara – sve to može biti izazvano začepljenošću debelog crijeva. Trulež i raspadanje hrane koja predugo ostaje u crijevima izazivaju nastanak otrovnih plinova i bakterija koji truju krv, a u konačnici i cijeli organizam, zbog čega nastaju bolesti.

 

 

Većina bolesti ima svoj uzrok u poremećaju rada želuca i crijeva. Čovjek koji želi saznati kako se liječe određene bolesti i koje metode vode izlječenju, treba prije svega posebnu pozornost posvetiti ovom dijelu ljudskog sustava, prije nego prijeđe na razmatra­nje drugih dijelova. Smatra se da oko devedeset posto bolesti i tjelesnih poremećaja koji pogađaju ljudski rod potječe zbog bolesti crijeva i želuca.

Stoga je jako bitno da se svatko upozna s normalnim radom tih organa kako bi mogla spriječiti bolesti koje nastaju zbog njihovog nenormalnog funkcioniranja.

Želudac

Želudac je kruškasto oblikovana mišićna vreća čija je zapremnina veća od litre. U želudac ulazi hrana koja je prožvakana zubima uz pomoć usana, jezika i obraza. Navlažena je i omekšana slinom, koja također ima i kemijsko djelovanje na hranu, mijenjajući prokuhani škrob iz hrane u dekstrin, a zatim u glukozu.

Masa prožvakane i slinom natopljene hrane ulazi u želudac kroz cjevasti organ nazvan jednjak, koji se spaja sa želucem na njegovoj gornjoj strani. Hrana se počinje probavljati pomoću izlučene želučane tekućine koja se naziva želučana kiselina. Ona se luči u velikim količinama. Kemijski djeluje na hranu, to jest, razgrađu­je je, a hrana mijenja svoj kemijski sastav. Otpušta se i rastvara mast.

Mijenja neke od bjelančevina, kao što su nemasno meso, gluten iz pšenice i bjelanjak jajeta u bjelančevine koje se mogu probaviti. Za vrijeme probave, tekući dio hrane, jednako kao i konzumirana tekućina, odvajaju se od krute hrane, a potom se apsorbiraju kroz trbušnu stjenku i ulaze u krvotok, da bi potom bile izlučene iz organizma putem bubrega, kože itd.

Za vrijeme probavljanja hrane, trbušni mišići zabavljeni su "mućkanjem" probavljene hrane. Uskoro se oblikuje kašasta smjesa sastavljena od šećera i soli, transformiranog škroba ili glukoze, rastvorene masti, bjelančevina itd.

Naravno, sve se to tako odvija ako je rad želuca ispravan. U slučaju želučanih smetnji, želudac postaje poput velike posude za kvasac ispunjene kiselom, fermentirajućom i trulećom masom. Ova je smjesa kemijski promijenjena materija, nazvana himus. Prolazi kroz želučana vrata ili pilorus u tanko crijevo.

Tanko crijevo

Tanko crijevo važan je dio probavnog sustava. Sastoji se od dugog crijeva, duljina kojeg je oko šest metara. Smotano je na doista genijalan način, tako da zauzima vrlo malo prostora u usporedbi sa svojom duljinom.

Čitavom je duljinom tanko crijevo prekriveno sluznicom koja je "baršunasta", jer je potpuno prekrivena izdancima, crijevnim resicama, čiji je zadatak resorpcija. Himus, koji u tanko crijevo ulazi iz želu­ca, prolazi kroz taj cjevasti organ put od deset metara, a podvrgnut je djelovanju žuči i sokova pankreasa koji ulaze u crijevo, jednako kao i djelovanju crijevnoga soka. Ove tekućine omekšavaju i rastvaraju himus, a kemijski proces koji uzrokuju transformira himus u tri supstancije:

1.              Bjelančevine - apsorbiraju se u obliku aminokiselina.

2.              Masti - apsorbiraju se i razgrađuju u obliku
glicerola i viših masnih kiselina, a manji dio u
obliku fine emulzije.

3.              Ugljikohidrati - apsorbiraju se na razini monosaharida.

Ove se supstancije apsorbiraju (ulaze u organizam) kroz stjenke tankog crijeva, a zatim se krvotokom prenose u sve dijelove tijela.

Nakon apsorpcije vrijednih dijelova hrane u tankom crijevu, preostala materija prelazi u debelo crijevo ili kolon kroz mali otvor poznat kao ostium ileocaecalis. Genijalna mišićna formacija, valva, sprječa­va povratak sadržaja u tanko crijevo. Dopušta slobodan prolaz otpadnim tvarima iz tankog crijeva u debelo, ali onemogućuje da se bilo koji njegov dio vrati u tanko crijevo. Sada ćemo nastaviti pratiti otpadnu materiju u velikom odvodnom kanalu sustava - kolonu ili debelom crijevu.

Slijepo crijevo

Slijepo crijevo je veliki "slijepi završetak" kolona koji se pruža ispod mjesta ulaska tankog crijeva u debelo. Okruglastoga je oblika.

Crvuljak je dugački, tanki, zakržlja­li dio debelog crijeva koji se nastavlja na slijepo crijevo, čija upala stvara problem poznat kao apendicitis. Dugačak je između dva i dvadeset centimetara, a njegova uloga nije poznata. Neki smatraju da luči tekućinu potrebnu za rad podmazivanja, dok drugi misle da je to ostatak organa koji je tijekom evolucije izgubio svoju funkciju.

Debelo crijevo

Debelo crijevo ili kolon je veliki odvodni kanal koji se    sastoji od velike membranozne cijevi dugačke oko 1,3 metara koja se uzdiže kao uzlazni kolon na desnoj strani trbušne šupljine ili abdomena; tada prelazi pre­ko tankog crijeva kao poprečni kolon i silazi lijevom stranom abdomena kao silazni kolon. Zatim preko sigmoidnog kolona prelazi u malu cijev poznatu kao rektum. To je završni dio debelog crijeva koji završava anusom, otvorom iz kojeg otpadne tvari izlaze iz tijela.

Kolon je veliki tjelesni odvod kroz koji se otpadni materijal, poznat kao "fekalije", prenosi do anusa koji ih izbacuje iz organizma mišićnom kretnjom.

Kada se tom velikom odvodu dopusti začepljenje, pojavljuje se stanje nazvano konstipacija. Ali po­javljuju se i druge smetnje koje iz toga proizlaze. Stjenke debelog crijeva sadrže sićušne apsorbirajuće kanale koji imaju sklonost apsorpcije raspadnutih otrovnih izlučevina, otpadnoj materiji koja je zbog zatvora spriječena proći kroz kanal.

Nakupljaju se i začepljuju debelo crijevo uzrokujući da obično čisti kolon zadržava nečistu, raspadajuću i truleću materiju. Kako je snažan upijajući kapacitet stjenki kolona dokazuje sposobnost apsorbiranja lijekova koji su ubrizgani u volumen crijeva, a djelovanje počinje već za nekoliko minuta.

Štoviše, često se prehrana provodi na ovaj način, preko kolona, u slučajevima kada pacijent nije sposoban zadržati hranu u želucu.

Kolon je, dakle, sposoban apsorbirati natrag u tjelesni sustav neke vrlo nepoželjne materijale u slučajevima da ne radi dobro. To je nalik odvodnim cijevima koje u slučaju začepljenja vraćaju otpadne vode natrag. Ovu činjenicu olako prima većina ljudi, ne shvaćajući opasnost situacije.

Odvodni kanal

Vjerujemo da ćete na ovome mjestu zastati i ozbiljno razmotriti naš savjet da pažljivo i s razumijevanjem pročitate svaku riječ koja slijedi jer je to od presudne važnosti za vašu fizičku dobrobit. Ono o čemu ćemo govoriti nije ugodno za čitanje, jer tema je poprilično neugodna. Ali upravo stoga posebno naglašavamo da pažljivo čitate kako biste jednom zauvijek mogli otkloniti tu neugodnost.

Govorit ćemo vam o odvodnom kana­lu koji se nalazi u vama, kojem ste dopustili da postane zagušen i smrdljiv zbog nepoznavanja prirodnih zakona. Nosite sa sobom odvod koji truje čitavo vaše tijelo, koji omogućuje stvaranje brojnih slabosti, bolesti i simptoma koji vas okružuju i uznemiruju.

Sumnjate u to, zar ne? Zato pročitajte sljedeće.

Želučana kiselina, loša probava, probavne smetnje, žgaravica i slično u velikoj su mjeri posljedica začepljenog odvodnog kanala. Zadah, mutna boja kože, prištavost, "jako" slatkasto isparavanje, žute očne jabučice, obloženi jezik, osjećaj nemira i grozničavosti, neuroza i brojni drugi simptomi velikim dijelom nasta­ju kao posljedica tog nečistog, začepljenog, smrdljivog odvoda koji nosite uokolo a da ni sami ne znate.

Ako glede ovoga imate neke dvojbe, onda je to razlog više zbog kojeg trebate proučavati ono što imamo za reći o toj temi. Pročitajte tekst do kraja i više ne ćete sumnjati.

Konstipacija

U većine životinja i ljudi koji žive prirodnim životom kolon nije začepljen i često se prazni prirodnim putem. Međutim, u većine ljudi koji žive takozvanim "civiliziranim životom", kolon rijetko radi dobro. Utvrđeno je da skoro sedamdeset posto modernih ljudi boluje od nekog oblika konstipacije, u većem ili manjem opsegu.

Bolnički izvještaji nakon provedene autopsije pokazuju da je u pet stotina slučajeva pregleda kolona nakon smrti pacijenata, samo njih pedeset bilo u prirodnom stanju! Većina je bila prilično začepljena skrućenim izmetinama. Indijski yogini znaju to stoljećima, dok zapadnjački fiziolozi tek sada priznaju ovu činjenicu.

Čak i među osobama koje tvrde da svakodnevno imaju taj prirodni pokret, često se pojavljuje stanje ukliještenog kolona. Dr. Forrest, američki stručnjak, napisao je: "Usprkos svakodnevnim pražnjenjima, i po više puta dnevno, osoba može biti teže konstipirana. Imajte na umu da konstipacija označava prenatrpani kolon.

Ako se s kraja ovog prenatrpanog organa dnevno ispušta mala količina, kolon još uvijek ostaje pun na drugom kraju. Zbog toga konstipacija može biti prisutna usprkos svakodnevnom pražnjenju. Crijevo se prazni samo sa svojeg nižeg dijela."

Drugi dobro poznati američki autor kaže: "Dnevni pokreti crijeva nisu znak da je kolon prohodan. Ustvari, najgori slučajevi zatvorenosti koje susrećemo jesu oni gdje se crijeva svakodnevno uredno prazne."

Nakupine

Autori medicinskih tekstova uvijek iznova izražava­ju iznenađenost nad začuđujućom sposobnošću kolo­na da zadrži izmet. Postoje slučajevi gdje se odložilo toliko materije da je ona mogla ispuniti volumen nekoliko kolona normalne veličine. Stjenke crijeva bile su proširene i izbočene, a stvrdnuti fekalni materijal gotovo da je bio za njih "zapečen".

Zabilježeni su slučajevi pacijenata koji crijeva nisu praznili nekoliko tjedana. Zabilježen je i slučaj kada su pri pražnjenju crijeva nađene koštice trešanja koje su bile pojedene četiri mjeseca ranije. Smatramo da je važno podastrijeti neke slučajeve začepljenog kolona, gdje se jasno prikazuje zastrašujuće stanje debelog crijeva.

Nije to ugodan tekst, ali svatko se treba upoznati sa stanjem koje možda postoji i u njegovom tijelu, kako bi to postao poticaj za poduzimanje koraka kojima bi se otklonila nenormalna stanja, a time i vratila pravilna aktivnost i funkcija koja sa sobom donosi zdravlje. Savjetujemo vam da ne pristupate ovim slučajevima olako, nego da ih pažljivo proučite.

Upala crijeva

Dr. H. T. Turner iz Walla Walla, Washa, SAD, izvješćuje o zanimljivom slučaju: "Godine 1880. izgu­bio sam pacijenta zbog upale crijeva. Na zahtjev prijatelja umrlog zatražio sam obdukciju kako bismo utvrdili točan uzrok smrti. U području ilecaecalne valve nalazila se opstrukcija uzrokovana nekom vanjsk­om supstancijom, a bio je također zahvaćen i crvuljak. Stanje kolona opravdalo je postavljenu dijagnozu.

Otvorili smo kolon čitavom duljinom od 1,3 metra i vidjeli da je ispunjen fekalnom materijom koja je bila slijepljena uz stjenke crijeva. Na mnogim je mjestima bio suh i tvrd kao škriljevac. U cijelosti je zapriječio volumen crijeva, prouzročivši nasilne kolike (po kazivanju prijatelja), ponekad i dvaput mjesečno. Pomagale su mu jedino velike doze sredstava za čišćenje.

Svi doktori dijagnosticirali su žučne kolike. Primijetio sam da stvrdnuti materijal postoji već otprije, što je bila posljedica dugogodišnjeg nakupljanja, ali da usprkos tome to nije bio izravan uzrok pacijentove smrti.

Džepovi

Sigmoidni kolon ili zavoj crijeva na lijevoj strani u cijelosti je bio ispunjen i dvostruko proširen u odnosu na prirodnu veličinu. U sredini sadržaja crijeva nalazio se suženi otvor veličine malog prsta kroz koji je prolazila novija fekalna materija. U nižem dijelu sigmoidnog kolona, neposredno prije prijelaza u rektum i u lijevom gornjem uglu debelog crijeva na njegovom skretanju udesno, nalazili su se "džepovi" nastali od stvrdnute fekalne materije.

U njima su bila jajašca crva i obilje ličinki koje su nagrizale osjetljivu sluznicu crijeva, uzrokujući upalu kolona i susjednih organa. Ustanovljeno je da su bili uzrokom hemoroida. Čitavom svojom dužinom debelo crijevo bilo je u stanju kronične upale. Ipak se taj čovjek osjećao dobro i zdravo sve do nesretnog obroka od koštica grejpa i kokica. Također, nije imao nikakvih problema pri zaključivanju police životnog osiguranja u jednom od najboljih osiguravajućih društava u Americi."

Dr. Turner je kasnije proveo obimna istraživanja na ovu temu. Rezultat je bio zapanjujući. Ustvrdio je da sedamdeset posto populacije odraslih, u manjem ili većem opsegu, ima iste simptome. Otkrio je da u najvećem broju slučajeva debelo crijevo daje sliku koja je vrlo slična tipičnom slučaju koji smo opisali.

Vlakna

U medicinskom časopisu Medical Examiner, čikaški liječnik iznosi rezultate svojih istraživanja: "Mišićna vlakna crijeva su kružna i uzdužna. U debelom su crije­vu mišićna vlakna proporcionalno dulja nego u tankom crijevu. Njihova veća duljina dopušta formiranje sta­nica ili kaviteta koji postaju sjedište nakupljenih fekalija koje liječnici često dijagnosticiraju.

Nedvojbeno je točno da ti kaviteti u kolonu sadrže male nakupine izmeta u razdoblju od nekoliko tjedana, mjeseci, čak i godina. Njihova nazočnost stvara simptome koji variraju od malih upalnih iritacija pa do najrazličitijih, a u nekim ozbiljnim slučajevima refleksnih poremećaja. Kada su kaviteti ispunjeni, debelo crijevo nije iritirano. Katkad kavitet može biti jako povećan i ispunjen fekalijama koje mogu doseći veličinu glave novorođenčeta i često se pogrešno dijagnosticiraju kao tumor jajnika ili maligna tvorevina nekog unutarnjeg organa.

Opstipacija

Nakupljanje se može pojaviti u bilo kojem dijelu debelog crijeva. Uzlazni kolon češće je ispunjen nego nam to kazuju udžbenici. Doista se može reći da je kronična akumuliranost češća u uzlaznom nego u silaznom kolonu, što je također suprotno od onoga što medicinski autoriteti tvrde.

Kada su nakupine veće, povećana težina kolona nastoji ga pomaknuti. Ponekad se poprečni kolon čak spušta u zdjelicu.

U odrasle osobe ispunjenost kolona može ga povećati do opsega od četrdeset i pet centimetara. Gustoća nakupina je različita. Često su toliko tvrde da se ne mogu prerezati nožem pa se često pogrešno poistovjećuju sa žučnim kamencima. Njihova težina može pritiskati unutarnje organe u trbušnoj šupljini remeteći njihov rad. Pritisak na jetra može poremetiti lučenje žuči, a tlačenje urinarnih organa remeti njihov rad.

Izvještaji o slučajevima nakupljanja izmetina gotovo da nadilaze čovjekovo vjerovanje. U takvim slučajevima nakupljene fekalije mogu ispuniti jedno vedro. Naravno, takva ogromna količina pojavljuje se u iznimnim slučajevima. Vašu pozornost želimo usmjeriti na manje nakupine koje su vidljive u većine ljudi. Ti ljudi svakodnevno prazne crijeva. No boja njihove puti, izgled jezika i, iznad svega, boja lica uvjeravaju nas da su žrtve opstipacije.

Nadutost

Svakodnevno pražnjenje crijeva nije znak da crijeva nisu napunjena. Zapravo su najgori slučajevi zatvora koje smo ikada vidjeli oni kod kojih svakodnevno dolazi do pražnjenja. Dijagnoza fekalnih akumulacija olakšana je svakodnevnim ispitivanjem boje stolice. Crna ili tamnozelena stolica gotovo uvijek upućuje na stare fekalije.

Brzo izbacivanje hrane naznačeno je manje ili više žutom bojom stolice. Apsorpcija fekalija iz kolona uzrok je različitim simptomima, medu kojima su anemija, koja opet ima svoje posljedice: blijedožuta ili žuta boja kože, obloženi jezik, loš zadah i mutne oči. Takvi pacijenti imaju probavne smetnje koje im zadaju probleme, a rezultiraju nadutošću koja se osjeća u prsnoj šupljini.

U težim slučajevima stanje zatvora uzrokuje plitko i brzo disanje, nepravilan rad srca, poremećaj krvotoka u mozgu s vrtoglavicom i glavoboljom. Nadutost caecuma i sigmoida zbog pritiska može biti uzrokom oticanja, ukočenosti ili grčeva u donjim ekstremitetima. Na taj način zapadnjačka fiziologija potvrđuje stara hinduistička učenja Hatha yoge.

Priroda

Čitatelj će uvidjeti da uvjeti koji primjenu unutarnje kupke čine potrebnom, nastaju zbog narušavanja osnovnih zakona prirode glede normalnog pražnjenja koje donose neprirodne životne navike, a koje prate civiliziran način života.

U svom prirodnom stanju čo­vjek živi u skladu s Prirodom. Odgovara pozivima Prirode jednako kao i životinja, pa tako ne trpi posljedi­ce koje nastaju zbog neprirodnog zadržavanja izmeta u kolonu. Nije mu potrebna unutarnja kupka, jer stanje koje se njome olakšava u njegovom slučaju ne postoji.

Međutim, kada su neprirodni uvjeti toliko prevladali, važno je da znanost istupi s metodom koja će otkloniti opstrukcije kojima je dopušteno nakupljanje, te da u isto vrijeme pronađe načine kojima će ponavljanje problema biti onemogućeno.

Zaražena krv

Možda je najgora osobina začepljenog kolona to što on postaje sjedište razmnožavanja sjemenja bezbrojnih bolesti koje se apsorbira u krvotok i na taj način odnosi svim dijelovima tijela otrove, inficirajući različite organe i dijelove tijela.

Istaknuti stručnjaci čija je pažnja bila usmjerena prema ovoj važnoj temi otkrili su da većina abnormalnih i bolesnih stanja ljudskoga tjelesnog sustava, koja se očituju kao različite "bolesti" (u stvari su simptomi jednog temeljnog uzroka), imaju svoje podrijetlo u tom otrovnom sjemenju koje nastaje od trulećeg izmeta začepljenog u debelom crijevu, što smo već utvrdili. To sjemenje nastaje u smrdljivom sjedištu razmnožavanja. Apsorbirano je u krvotok, a njime potom preneseno u sve dijelove tijela, noseći u sebi sjeme bolesti, propadanja i smrti.

Stoga proizlazi da je mudrije umjesto tretiranja simptoma izravno udariti na uzrok problema i otkloniti stanje koje je izazvalo različite bolesti.

Kako netko može biti zdrav ako u sebi ima smrdljiv, blatnjav, začepljen odvod koji svoj otrovni utjecaj šalje u svim pravcima, djelujući na svaki organ i na svaki dio tijela?! Što misliti o gradu koji bi dopustio takvo stanje u svojim glavnim kanalizacijskim odvodima - trulež i raspadanje koje bi slalo otrovne plinove i bakterije u svaku kuću u gradu?

Bi li se ljudi pobunili i inzistirali na čišćenju, kao i na postupcima koji bi sprječavali ponavljanje takvog stanja? Zašto onda svatko ne provede istu politiku glede trule odvodne cijevi koju sedamdeset posto ljudi nosi sa sobom? Uzrok se obično nalazi u neznanju o pravom stanju.

Izbacite otrov

Sada vas potičemo da se borite protiv nečega što je značajnije od teškog stanja i običnih simptoma konstipacije: inficirana krv koja postaje zaraženi izvor života. Začepljuje tanko crijevo i želudac zbog ispunjenosti kolona, čime se onemoguću­je uobičajen prolazak hrane prirodnim kanalima, a posljedica su probavne smetnje i poremećaji.

Hrana se zadržava u želucu i tankom crijevu znatno dulje nego što je to normalno.

Zbog toga fermentira i otpušta kiselu supstanciju koja pridonosi trovanju organizma, stvaranju plinova, uzrokujući žgaravicu, pojačano lučenje želučane kiseline itd. Zahvaćeni su jetra, bubrezi i pluća, a njihov je rad poremećen. Javlja se povišena temperatura, a čitav tjelesni sustav počinje se slamati pod neprirodnim stanjem.

Priroda koristi bubrege i kožu za eliminaciju što veće količine nečistoće, ali prije ili kasnije bubrezi se iscrpljuju i posustaju. Koža poprima neprirodan izgled, postaje ružna i pojavljuju se osipi. Ovi, kao i drugi simptomi, posljedica su začepljenoga debelog crijeva.

Kada se taj odvodni kanal tijela pročisti, nestaju različiti "simptomi" i "bolesti". Sumirajmo čitavu materiju i kažimo da začepljen kolon truje krvi, a krv je izvor cjelokupne fizičke građevine, izvor života. Kada izbacite otrov iz tog izvora života, vitalni fluid teći će čist i slobodan, noseći sa sobom zdravlje, snagu i moć, umjesto bolesti, propadanja i smrti.

Sada, kada smo iznijeli problem, u sljedećem broju ćemo navesti metode kojima se on može riješiti.

Pripremio: D. Hrkovac

Pročitano 1905 puta

Ostali članci: bolesti