Ponedjeljak, 18 Studeni 2013 04:24

Zimska tuga

Napisao 

Svaki deseti Europljanin ozbiljno pati od zimske depresije, a mnogi među njima toga uopće nisu svjesni. Kad bi neka druga bolest bila toliko raširena, liječnici bi govori o epidemiji. Kako se ta depresija otkriva, tko je može dobiti, kakvi su simptomi...

Osjećaj iscrpljenosti, povećana potreba za slatkišima i želja da se prespava zima, nedostatak volje da se čak i osmjehne, tuga bez nekog posebnog razloga, prvi su znaci zimske depresije. To je bolest od koje pati svaki deseti stanovnik Europe i Australije. Smatra se da značajnu ulogu u nastanku ove depresije ima hormon "melatonin", na čiju proizvodnju djeluje sunce, pa je vjerojatno zato ta depresija češća u sjevernim dijelovima Zemlje, primjerice Švedskoj i Kanadi.

Iako ljudi svih godina mogu zimi pokazivati spomenute simptome, zimska je depresija najčešća u žena u dobi od 30 do 40 godina. No ona ne nastaje zato što ljudi ne vole zimu. Zapravo je obrnuto, ljudi ne vole zimu jer im donosi loše raspoloženje i druge tegobe.

 

Podignite rolete...

Smanjena izloženost svjetlu u kasnu jesen i zimi u osjetljivijih pojedinaca stvara poremećaj koji se u medicini naziva "sezonski poremećaj raspoloženja". Mnogi su ljudi slabije raspoloženi tijekom zime, no neke hvata ozbiljna depresija koju prate sljedeći simptomi: dugotrajna potištenost ili bezvoljnost; oslabljena koncentracija; nedostatak energije; poremećen san i povećana potreba za spavanjem; pojačana žudnja za slatkim, osobito predvečer; smanjen spolni nagon i smanjena druželjubivost.

Svatko od nas povremeno pati od ovakvih simptoma, ali kad su oni toliko izraženi da čovjeka stalno čine depresivnim, potrebna vam je liječnička pomoć. Kao prva pomoć, zimi se preporučuje izlaganje dnevnom svjetlu u svakoj prilici, čak i kad je oblačno. I zastrto oblacima, sunce daje dovoljno svjetlosti da naša žlijezda epifiza već nakon pola sata prestane izlučivati hormon melatonin koji izaziva simptome depresije.

Podignute rolete u stanu i dobro osvijetljeni prostori također imaju povoljan učinak na čovjeka koji je depresivan. Liječnici savjetuju i redovito zimsko vježbanje, jer fizički napor potiče lučenje nekoliko hormona koji djeluju antidepresivno.

 

Tko je ugrožen

Kod djelovanja svjetla na raspoloženje čovjeka ne radi se o autosugestiji, što je dokazano ispitivanjem slijepih ljudi. Kod njih se smanjuje količina hormona melatonina (koji izaziva simptome depresije) kad su im oči izložene sunčevoj svjetlosti, iako je ne mogu vidjeti! No, kad je slijepim ispitanicima stavljen povez preko očiju, sunčevo svjetlo nije kod njih imalo nikakva učinka na hormom melatonin i depresiju.

Nedostatak svijetla najviše smeta ljudima koji žive na Sjeveru Zemaljske kugle. Na primjer, u Helsinkiju u Finskoj ili Glasgowu u Škotskoj zimski se dan skraćuje na samo četiri do pet sati. U našim krajevima, u mračnom razdoblju godine svijetli dio dana traje između osam i devet sati. Osobe koje trpe od zimske depresije počinju doživljavati olakšanje tek u veljači, kad se dan postepeno produlji na 12 sati.

Osim ljudi koji žive na Sjeveru, od simptoma zimske depresije, zapravo od nedostatka svijetla mogu patiti i osobe koje žive u oblačnim krajevima s malo sunčanih dana, ljudi koji stalno borave u kući ili drugim zatvorenim prostorima, te oni koji često rade noću ili u različitim smjenama.

 

lijekovi

Oprez s lijekovima

Jedan od najvećih problema u liječenju poremećaja kao što je zimska depresija jest pravilan izbor lijeka. Iako se na tržištu nalaze vrlo dobri lijekovi za sve oblike poremećaja raspoloženja, liječnici ih često pogrešno propisuju, a što je najgore, nakon toga ne prate što se događa s pacijentom.

Pacijent kojem je preporučen pogrešan lijek vjeruje liječničkoj procjeni pa misli da do poboljšanja njegovih tegoba ne dolazi zato što treba proći još neko vrijeme, pa previše dugo uzima lijekove i postaje ovisnik. Ili odustaje od uzimanja bilo kakvih lijekova jer misli da mu ne pomažu, što je također pogrešno.

Ipak najčešća pogreška je davanje lijekova za smirenje umjesto antidepresiva, iako pacijent ima depresiju. To danas čine mnogi liječnici, a posljedice mogu biti nastavak depresivne patnje ili čak pogoršanje općeg stanja pacijenta. Nekad tome pridonosi i sam pacijent jer nije ispravno opisao svoje tegobe, a često je krivo neznanje ili nezainteresiranost liječnika koji daje lijek bez obzira na posebnost pacijenta.

Zbog toga, trebate znati da se vaša tjeskoba, strah, zabrinutost, uzrujanost i slični problemi mogu liječiti i sredstvima za smirenje i antidepresivima, no obrnuto ne vrijedi, tj. depresija se liječi samo antidepresivima!

Sredstva za smirenje u određenim slučajevima mogu uzimati i osobe koje trpe od depresije, ali samo kratkotrajno, u akutnoj fazi liječenja i pod nadzorom liječnika. Pritom treba odmah na početku liječenja uzimati i manje doze antidepresiva koji ujedno imaju i smirujući učinak, te tijekom deset tjedana postupno smanjivati dozu sredstava za smirenje i istodobno povisivati dozu antidepresiva do potrebne količine.

 

Psihoterapija

Mnogi misle da je depresiju bolje liječiti psihoterapijom nego lijekovima, no to ipak ovisi o svakom pacijentu posebno i može se iskušati samo metodom pokušaja i pogrešaka. Kao što liječnik koji propisuje lijekove ne može biti siguran hoće li prvi propisani lijek, u kojoj dozi i nakon kojeg vremena djelovati kod pojedinog pacijenta, ni psihijatar koji se odluči na psihoterapiju ne može znati kako će koji pacijent na to reagirati.

Najbolje rezultate u liječenju depresije daje kombinacija lijekova i psihoterapije. Zbog toga bi ljudima koji pate od depresije trebalo preporučiti da se liječe na oba načina, ako je to mougće i ako mogu sebi priuštiti kvalitetnog privatnog terapeuta.

Jer u mnogim našim bolnicama i ambulantama psihoterapija na koju imate pravo u sklopu zdravstvenog osiguranja često je površna. Najčešće terapija traje pola sata, a pred liječnicima se izmjenjuje pacijent za pacijentom, čije je životne priče gotovo nemoguće zapamtiti, a kamoli svakom pacijentu davati primjenjive i pravodobne savjete.

Terapeut kojem pacijent dolazi "po službenoj dužnosti" može biti i loše raspoložen pa je kod nas možda najbolje liječenje depresije započeti s antidepresivima koji uvijek djeluju na isti način, a psihoterapiju koristiti samo ako je terapeut doista stručna i ozbiljna osoba. Nikad nemojte odlaziti na psihoterapiju ljudima koji nemaju diplomu i ordinaciju.

 

Razlike

Pobornici terapije lijekovima i terapije razgovorom (psihoterapije) kod depresije različito gledju na uzroke ove bolesti. Psihoterapeuti vjeruju da depresija i tjeskoba nastaju zato što pacijent ima iskrivljene predodžbe o sebi i životu, nije prihvatio neku životnu okolnost, nije razriješio neki unutarnji sukob ili nešto radi pogrešno. No dokazano je da u mnogim slučajevima ovo nisu pravi uzroci depresije.

Liječnici depresiju i tjeskobu najčešće smatraju posljedicom poremećene aktivnosti živčanog sustava, odnosno prejake ili preslabe podraženosti određenih moždanih centara. Pritom se vjeruje da i vanjske okolnosti imaju utjecaj na moždanu aktivnost, ali liječnici vjeruju da njihov utjecaj na mozak ne ovisi o volji pojedinca nego o urođenoj otpornosti na stres.

Istraživanja mozga pokazala su da je medicina u pravu, jer se uzrok psihičkih poremećaja kao što su depresija i tjeskoba nalazi u mozgu, dakle u organizmu čovjeka. To znači da su oni jednako tjelesni kao dijabetes, astma ili visoki tlak. Stoga je neposredno djelovanje na mozak pacijenta pomoću lijekova opravdano i razumljivo jer se radi o fizičkom problemu, a ne umišljaju ili podsvjesti.

 

zimska depresija

Ohrabrenje

To ipak ne znači da psihoterapija ne može biti djelotvorna kod pojedinih pacijenata. Kod blaže i umjereno teške depresije, uspješnost psihoterapije podjednaka je terapiji antidepresivima. No kod težih oblika depresije djelotvorniji su lijekovi.

Psihoterapija djeluje tek onda kada izazove promjene u moždanoj aktivnosti slične onima koje proizvode lijekovi, a koje pacijent prepoznaje kao poboljšano raspoloženje. No do takvog antidepresivnog ili opuštajućeg učinka psihoterapije najčešće dolazi zahvaljujući međudjelovanju terapeuta i pacijenta, bez obzira na sadržaj terapije.

Mnogi pacijenti doslovce nemaju s kime pričati o svojim problemima i izjadati se, a pogotovo nemaju od koga čuti riječ ohrabrenja, podrške ili barem utjehe. Ako tu "pronađu" kod terapeuta, terapija će djelovati. Zbogo toga se kod psihoterapije ne može govoriti o općenitom djelovanju, već ona ovisi doslovce o odnosu svakog pacijenta i terapeuta.

Pročitano 2355 puta

Ostali članci: bolesti