Utorak, 19 Ožujak 2013 11:46

Karma: zašto je vaš život baš takav?

Napisao 

Zašto vaš život protječe upravo na ovakav način? Ima li taj neumoljiv mehanizam života neke uzroke koje ne možemo sami lako dokučiti? Odgovor je u karmi koju u ovom tekstu objašnjava Hiroshi Motoyama…

Karma je riječ koju mnogi od nas često izgovaraju. Primjerice, imamo li neki problem u životu, možemo reći: ah, to je moja karma!, pritom misleći da smo na neki način „osuđeni“ na taj problem, da je riječ o višoj sili na koju ne možemo imati utjecaja… No, karma je puno složeniji pojam. 

Mislite li da ste neovisni na ovom svijetu i da možete nekažnjeno činiti što vas volja, varate se. Karma je rezultat duhovnog neznanja bića koje pogrešno vjeruje da je neovisna jedinka. Sve dok biće radi u tom stanju neznanja, zatvoreno je u kontinuiranom procesu smrti i reinkarnacije unutar dimenzija stvarnosti koje upravljaju zakonom uzroka i posljedica.

Čak i na fizičkoj razini neodrživa je predodžba da smo neovisna bića. Ne sastavljamo materiju naših tijela sami, već nam je za to potrebno fizičko posredovanje naših roditelja. Ne možemo postojati bez zraka ili hrane. Kao djeca održavamo se ljubavlju i brigom drugih ljudi. Sposobnost da živimo kao članovi ljudskog društva ovisi o našoj svijesti i disciplini u društvenom moralu. S genetskog, fizičkog i intelektualnog stajališta jasno je da osoba ne može postojati sama već da jedino može živjeti u ovisnosti o drugim silama.

 Duh i tijelo

S duhovnog i nefizičkog stajališta, postojanje svakog bića u ovome svijetu potpuno ovisi o Božjem radu. Na to kršćanstvo upućuje kada govori o radu Duha Svetoga. Postojanje fizičkog svijeta održano je kroz međusobnu ovisnost različitih duhovnih kraljevstava. Kao ljudska bića, svjesna ili nesvjesna, stalno smo povezani s astralnom i kauzalnom dimenzijom.

Fizički um i fizičko tijelo međusobno su ovisni - samo na osnovi te činjenice možemo funkcionirati kao potpuna bića. Um i tijelo astralnih i kauzalnih dimenzija jednako su tako ovisni, ali umovi imaju različite stupnjeve kontrole nad odgovarajućom materijom njihovih dimenzija.

Budizam uči da je priroda stvarnosti "Sunya" ili praznina. Ova se praznina odnosi na činjenicu da ništa nema neovisno postojanje; sve je povezano. Ne postoji razlika između subjekta i objekta. Nemoguće je da bilo što, uključujući i biće, postoji samo za sebe.

Tri vrste aktivnosti

Neuko biće slijepo izvodi različite aktivnosti nužne za održavanje svog postojanja. Na fizičkoj razini biću su potrebni hrana, stanište i odjeća. Biće želi što više biti uspješno u tomu, a to se prevodi u opću želju za materijalnim statusom unutar društva, ma kakvu god ekonomsku formu ono uzelo.

Intelektualno, biće želi provesti vlastite interese. Sukladno individualnom karakteru, biće ulazi u područja kao što su glazba, filozofija, znanost, tehnologija, politika ili bilo što drugo što zadovoljava i razvija njegov um.

Ljudi bilo koje razine obrazovanja, oni koji su aktivni u svojoj struci, rade u društvu tražeći fizičko i intelektualno zadovoljstvo da bi održavali svoja bića. Po ranom budističkom učenju sve se aktivnosti mogu podijeliti u tri skupine: aktivnost tijela, aktivnost usta i aktivnost uma. Želi li čovjek, primjerice, postati glazbenik jer voli glazbu, za ostvarenje tog cilja potrebne su mu tri vrste aktivnosti.

 

2-2.png

 

Glazbenikov put

Njegovo htijenje da postane glazbenik jest aktivnost uma. Priopćava svoju želju drugima kako bi pronašao učitelja. To je aktivnost usta. Tada mora vježbati na odabranom glazbenom instrumentu s dijelovima svog fizičkog tijela. To je aktivnost tijela.

Pretpostavimo da ove tri aktivnosti daju rezultat te da čovjek postane dobar glazbenik, ima mnogo slušatelja, ostvario je dobar položaj u društvu i stekao je materijalnu sigurnost. Postiže fizičko zadovoljstvo u ishrani, odijevanju i stambenom prostoru jednako kao i mentalno zadovoljenje u ostvarenju svog inte­resa. U njegovom slučaju sve izgleda dobro. Ali nije uvijek tako. Svaka osoba raste u sveobuhvatnoj mreži različitih elemenata kao što su prirođeni talent, obiteljske okolnosti, društvena povezanost, trenutna situacija u svijetu, promjene prirodnih pojava itd. i njihova međusobna interakcija. Često to može stvoriti nepoželjne rezultate. Naš hipotetički glazbenik možda je morao prekinuti glazbeno obrazovanje na pola puta zbog financijskih razloga, čak i da je bio iznimno talentiran.

Vezanost za želju

Možda je bio primoran napustiti studij zbog rata; možda se ekonomija njegove zemlje urušila zbog velike prirodne katastrofe. U takvim se uvjetima njegova profesija može smatrati suvišnom. Ako neće biti moguće da nastupi kao glazbenik, možda će patiti zbog velike frustracije koja će se pretvoriti u veliku vezanost za glazbu. Ta vezanost može postati duboko ukorijenjena karma koja će se očitovati jednom u budućnosti.

Ljudski um sklon je stvaranju intenzivnih vezanosti koje su korijenski uzrok karme. Znanost pretpostavlja da smo se pojavili na Zemlji prije 2 ili 5 milijuna godina. Od tada se vrsta spolno reproducira i jede hranu kako bi preživjela, jednako kao primitivnije životinje, premda smo mi mali više uspjeha u prilagođavanju okolini i postigli smo velik napredak.

No zbog toga što još uvijek ovisimo o ovim dvjema fizičkim metodama samoočuvanja, vrlo je snažan ljudski instinkt koji dovodi do njihova ispunjenja.

Emocije upravljaju

Ljudskom biću teško je kontrolirati spolnu želju. Često čitamo o skandalima koji prate ljubavne afere. Oni nikada ne nestaju. Apetit je druga instinktivna želja koju je teško kontrolirati. Bez hrane se ne može održati fizičko djelovanje. Materijalist Feuerbach je rekao: "Čovjek je ono što jede."

U pravu je sve dok se radi o njegovom tijelu. Ljudi jedu sve: govedinu, piletinu, puževe, zmije i guštere, ali i pšenicu, rižu i povrće. Ne oklijevamo ubiti životinju zbog hrane. Nastojimo se zadovoljiti bez ograničenja. Postajemo očajni kada nam prijeti gladovanje - nešto što je bilo sasvim jasno novoj generaciji Japanaca nakon Drugoga svjetskog rata. Vezanost za instinktivnu želju je moćni stvaratelj karme. Vezanost za emociju i misao čini ostatak glavnine karme koja određuje osobu.

Emociju općenito možemo definirati kao stanje unutarnjeg uma. To je stanje stvoreno reakcijom uma za stvaranje poticaja. Postoje dvije vrste emocija - prolazne i podupiruće. Najjednostavnije emocije su osjetilne, koje su pokrenute osjetilnim podražajem kao što su zvuk i miris. Često su strastvene, a u isto su vrijeme prolazni osjećaji.

Ne stvaraju karmu

Ako vam je život iznenada ugrožen, osjećate kombinaciju straha, šoka i ljutnje. Kada opasnost prođe, osjećate veliko olakšanje i veliku sreću. Prolazno raspoloženje drugi je primjer prolaznog tipa emocije. Ako je dan lijep, ako ste zdra­vi, ako niste nervozni i ako krenete u šetnju, velike su šanse da ćete se osjećati zadovoljnima i sretnima.

Drugi tip osjećaja je podupirući osjećaj, koji djeluje na čitavo biće i često je odgovor na trajne kulturne fenomene kao što su učenje, umjetnost ili moral.

Oba tipa osjećaja povezana su time što su promjenjiva stanja unutarnjeg krajolika koji se mijenja kao reakcija na različite podražaje iz vanjskog svijeta. Kako ti osjećaji mogu stvoriti karmu?

Gledajući veličanstveno umjetničko djelo, slušajući veličanstvenu glazbu, doživljavamo intenzivan osje­ćaj strahopoštovanja i sreće. Ova vrsta estetskog sentimenta ne nosi sa sobom ili u sebi stvaranje karme. Jednako je i s doživljavanjem prolaznih, strastvenih osjećaja.

Kad počinje?

Osjećaji se ponavljaju kao reakcija na emotivni podražaj: osjećate se ushićeno kada slušate predivnu glazbu, a okrećete se i odlazite od izvora neugodnog mirisa. Kada vas netko miluje osjećate se dobro ili vam se ježi koža, ovisno o tome tko vas miluje.

Svi se osjećaji mogu podijeliti u dvije kategorije: oni koji su ugodni i oni koji to nisu. Kao što je u prirodi živih bića, ljudsko je biće sklono tražiti ugodu i izbjegavati bol. Na isti podražaj reagiramo različito ovisno o vremenu i mjestu.

Miris finog parfema osvježava kad putujete podzemnom željeznicom u društvu znojnih ljudi u ljetno poslijepodne, ali isti jak miris parfema neugodan je kada se miješa s finom aromom hrane koju jedete. Takve reaktivne, privremene emocije ne stvaraju karmu.

Karma počinje kada emotivna ugoda ili neugoda stvorena reakcijom na podražaj postaje subjektivno razlikovana.

Osjećaji izazvani u ljudima na isti podražaj mogu biti različiti. Određen mir koji donosi glazba ne izaziva u svakom isto raspoloženje. Miris tamjana neke osobe opušta, dok je drugima odbojan (npr. u Japanu, zbog povezanosti s budističkim ritualom smrti). Razvijamo trajne emotivne obrasce ugode i neugode u povezanosti s posebnim objektima, određenim emotivnim izražajima onoga što volimo i što ne volimo.

Moć strasti

Ako je objekt fiksiran u ugodnom raspoloženju, tražimo taj objekt. Kada naiđemo na njega, sretni smo; kada ga ne možemo dobiti, nesretni smo. Učvršćenje ovih emotivnih obrazaca stvara razlike među osobama i ključni je čimbenik u određivanju karaktera i sklonosti osobe. Važno nam je upravo to što to učvršćenje, za dobro ili za loše, stvara karmu.

 

preuzmi.jpg

 

Karmički su najproblematičnije emocije intenziv­nog, strastvenog tipa, kao što su strah, mržnja i radost. Ako ste iznenada uplašeni onime što vidite, strah će nestati kada objekt koji vas plaši više nije nazočan. Ako su osjećaji poput užasa, radosti ili strasti privremeni, oni će ishlapjeti nakon što prestanu djelovati i ništa neće ostaviti za sobom.

Ali ako se vežete za te emocije, one će se nakupiti i smjestiti u duboke utore vašeg uma, odakle će nastaviti izražavati svoj utjecaj na vaše biće. Ako su čvrsto nataložene, bit će prenesene u nov život. Kao što je bio slučaj s fobičnim dječakom, pohranjene emocije iz prošlosti imaju moć utjecati na sadašnjost.

Radeći s mentalno bolesnim pacijentima primijetio sam da su ljudi koji boluju od shizofrenije ponekad bili uključeni u ubojstva ili druge nasilne smrti u prijašnjim životima, užas koji je korijenski uzrok njihova sadašnjeg stanja.

Događaji u prošlosti

Na sličan način čini mi se da su mnogi koji boluju od manično-depresivne psihoze pričvršćeni su za ogromnu količinu ljubavi i mržnje pohranjene u njima iz neke prijašnje situacije.

U velikom broju tih slučajeva vidim žudnju blisko prožetu s tim osjećajima. Posebice je to izraženo u slučajevima pacijenata s depresijom od kojih je većina bila beznadno upletena u ljubav-mržnju, muško-­ženske odnose u prijašnjim životima i koji su do današnjeg dana zaokupljeni mislima o seksu.

Strastveni osjećaji sposobni su stvoriti duboku karmu jer posjeduju moć blokiranja razuma.

U Japanu za onoga tko voli piti kažemo da u trbuhu ima "sakinog crva" (sake: ružino vino). Moj ih je ujak morao "uzgajati" desetak. Propio je kuću, propio je polja i još nije bio zadovoljan. Karmički je to vrlo loša situacija. Strastvena ovisnost o alkoholu zbog stanja privremenog dobrog osjećaja koji izaziva, do nezasitne žudnje, baca svijest u stanje konfuzije i utječe na osobnost i karakter individue. Vrlo je teško rastvoriti karmu koja nastaje iz takve nerazumne strasti.

Zapisano u svijesti

Vezanost za podražavajući tip osjećaja također može biti temelj karme. Takve emocije postaju problematične kada su usmjerene prema biću i kada im je dopušteno da postanu vrlo jake. Ovdje su moćni stvaratelji karme egoizam, ponos, taština i ambicija.

Karmičke probleme često uzrokuje kombinacija obaju tipova emotivne vezanosti.

Poznajem čovjeka koji je u prošlom životu bio svećenik budističke Tendai-sekte. Sada je uključen u posao koji nije izravno povezan s religijom, ali koji ga često dovodi u kontakt sa svećenstvom Tendai-budizma na planini Rici i u Kyotu. Kad god je ondje uključen u velike poslovne projekte, može ostvariti 80 % posla, a tada nešto iskrsne i onemogući dovršenje posla. Gospodin ništa nije znao o svom prošlom identitetu, ali ja sam vidio da je u prošlom životu na planini Rici preuzeo gradnju glavnog hrama i umro prije njegova dovršenja.

Kao svećenik, bio je strastveno posvećen gradnji hrama, u tolikoj mjeri da je njegovo žaljenje nad neuspjehom bilo neizbrisivo zapisano negdje u njegovoj svijesti.

Dugoročna karma

U ovom životu ponovno je bio suočen s problemom vezanim za kompleks hrama. U prošlom životu strasti su gorjele, frustracija je bila velika, a ostaci ovog procesa nastavljali su mu stvarati probleme i u sadašnjem životu.

Karma je proizišla iz mentalne vezanosti za emociju, bez obzira koliko ona bila idealna. Vezanost za podražavajuću ljubav prema znanju, istini i mudrosti, primjerice, stvara dugoročnu karmu.

Osoba može godinama biti podvrgnuta predanoj duhovnoj disciplini i postići određenu razinu mudrosti i prosvjetljenja. Uči druge sukladno postignutom.

Tada u njegovu zemlju stižu misionari koji propovijedaju religiju potpuno različitog kulturološkog podneblja. Domicilni učitelj još nije postigao konačno pro­svjetljenje. Njegova je svijest razvijenija od svijesti drugih oko njega i on uviđa kontradiktornost između njegove verzije istine i onoga što poučavaju misionari.

Religijske nesuglasice uzrokuju da je zakočen na svojoj razini mudrosti i da zapinje na toj točki evolucije. Na isti su način religije međusobno zaraćene još od antičkih vremena. Njihovi pripadnici više su vezani za vlastitu "samoispravnost" nego za proces samoostvarenja.

Znanost i religija

Znanstvenici i učenjaci mogu pasti u istu stupicu. Kada jednom postave teoriju mogu je se slijepo pridržavati osjećajnom upornošću čak i kada je otkriven suprotan dokaz. Iako su navodno predani istini, više ih zanima projiciranje vlastitih emotivnih investicija.

Jedan moj znanac bio je u prošlom životu znanstve­nik razdoblja Edo (1600-1867). Bio je strastveno po­svećen svom radu, ali je nažalost umro od upale pluća usred svog istraživanja. U ovom je životu ponovno bio gorljivi znanstvenik i bolovao je od plućne bolesti.

Ali postoji razlika između "prije" i "sada". Sada je svjestan stanja u prošlom životu i smrti. Zavjetovao se da će rastvoriti tu karmu. I tako je predani znanstvenik transformirao svoju strast u intenzivnu vjeru u Boga. Kroz taj su proces njegove frustracije nestale. Prekinuo je karmičke veze s plućnim bolestima i u sadašnjem životu neometano napreduje.   

Opasnost fantazije

Vezanost za instinktivnu želju i osjećaj dva su primar­na čimbenika u stvaranju karme. Vezanost za misao je treća.

Fenomen misli ima pozitivan i negativan aspekt. Pozitivan se očituje kao sposobnost stvaranja misli i imaginacije, a negativan kao fantazija koja se u svojoj ekstremnoj formi očituje kao obmana.

Glavna razlika između misli i osjećaja, premda su oboje umne aktivnosti, jest da su osjećaji stanja unutarnjeg uma, a misli i imaginacija dva moždana modaliteta povezana s vanjskim svijetom.

Imaginacija i fantazija su inicijalno utemeljene u vanjskoj realnosti. Istražimo uključeni mentalni mehanizam.

Otputovali ste nekamo gdje se dobro osjećate i potpuno uživate. To iskustvo, iskustvo A, suma je određenog broja čimbenika: klime, krajolika, ljudi koje susrećete, hrane koju jedete. Ove čimbenike označit ćemo kao a1, a2, a3…

Um analizira iskustva u čimbenike A1, A2, A3… i u sebi ponovno rekonstruira iskustvo. Aktivnost ogoljavanja i rekonstruiranja različitih čimbenika za buduće doživljavanje jest ono što nazivamo imaginacijom. Ako se ova rekonstrukcija zbiva u odnosu prema stvarnosti i sa svrhom koja upućuje na vanjski svijet, proces je produktivna, kreativna imaginacija.

Utemeljeno u stvarnosti

Kada se rekonstrukcija izvodi bez svrhe i bez odnosa sa stvarnošću, proces je isprazna fantazija.

Kada misao preuzme obličje produktivne imagina­cije ili fantazije, to je još uvijek temeljni subjektivni proces. Postupno utvrđujemo je li sadržaj imaginacije koristan za djelovanje u stvarnom svijetu ili pak nije.

Znanost kroz eksperiment potvrđuje je li nešto što je pojmljeno ili zamišljeno istinito u objektivnom svijetu. Slično tomu, u svakodnevnom životu stalno potvrđujemo vrijednost onoga što smo zamislili kroz našu aktivnost u vanjskome svijetu. Osjećaj izgubljenosti, primjerice, ukazuje da su unutarnja imaginarna mapa i forma objektivnog svijeta u međusobnom nesuglasju. Uobičajeno se naši životi sastoje od niza sličnih ponavljanih aktivnosti pa ne činimo toliko pogrešaka.

Ali kada se suočimo s novim iskustvom o kojem nemamo dovoljno informacija, nesklad između našeg unutarnjeg krajolika i vanjskog svijeta postaje očit. Taj je nesklad najočitiji u ljudi koji žive u relativnoj izolaciji od stvarnoga svijeta, posebice u psihotičnih osoba, djece i starih ljudi.

Jesu li geniji normalni?

Psihotične pacijente karakterizira njihova nespo­sobnost razlučivanja između objektivne realnosti i ide­ja te slika koje je njihova moć imaginacije konstruirala u umu. Oni se nalaze u nenormalnom, obmanjivom stanju u kojemu su pomiješane objektivne i subjektivne realnosti.

Zanimljivo je primijetiti da se geniji ponekad doi­maju nenormalno, poput psihotika. Ali ipak između njih postoji velika razlika. Geniji stječu znanje o vanjskom svijetu ne samo kroz jednostavan senzorni mehanizam na kojeg se oslanjaju obični ljudi, nego su također sudionici sustava transcendentalnog intelekta i percepcije koja im omogućuje stvaranje slika objekata korištenjem slobodnije, šire i dublje imaginacije od one kakva se obično koristi.

Znanje koje genij tako stječe dublje je povezano sa stvarnim svijetom i sposobno je potaknuti revolucionarnu promjenu. S druge strane, imaginacija psihotika nije ukorijenjena u dubljem intelektu niti je povezana s realnošću, pa zato ne može provesti promjene u stvarnom svijetu.

A djeca?

Djeca se temeljito razlikuju od obmanutih odraslih osoba po tome što još nemaju dovoljno svjetovnog iskustva u ovome životu i što njihova sposobnost razumijevanja nije u cijelosti razvijena. Djeca su sposobna primiti obilje informacija, ali nisu sposobna pojmiti njihovo objektivno značenje.

Jednoga dana moj je najmlađi sin pokazao na stol i rekao da je stol superjunak iz popularnog crtanog filma. To ne samo da pokazuje da previše gleda televiziju, već dokazuje da može uzeti sliku koju je dobio od televizora i projicirati je kao objekt u stvarni svijet. Dječji um zadržava neraščlanjenu smjesu elemenata iz stvarnih i imaginarnih svjetova.

 

DC_Comics_Super_Heroes_HD_Wallpaper_www.Vvallpaper.Net_1.jpg

 

U starosti sluh oslabljuje, pogled je mutniji, pa je međudjelovanje s vanjskim svijetom sve slabije. Ponekad se ljudi povlače u vlastiti izolirani svijet. Starica koju poznajem jednom mi se požalila, i to za vrijeme bdijenja uz mrtvog supruga, da bi on trebao biti ovdje i posluživati sve te goste umjesto da nekud luta. U njezinom imaginarnom svijetu starac je još uvijek bio živ.

Raširiti krila

Zdrav um sposoban je objektivno prosuditi uspoređivanjem ideja stvorenih imaginacijom i realnosti vanjskoga svijeta njihovim međusobnim povezivanjem. No, zaboravi li netko da je svijet ideja samo produkt subjektivne imaginacije, pomiješa li ga s vanjskom, objektivnom stvarnošću, tretirajući oba kao da su jednaki, razvija se ozbiljno karmičko ropstvo. Počinje živjeti izvan svoje imaginacije kao da jede vlastite snove. Teško je osloboditi se kada se jednom upadne u stupicu fantazija.

Mnogo je stvari koje um mogu držati u ropstvu. Novac, seks i moć posebno su popularni na ovom svijetu. Međutim, važno je shvatiti da objekt nije povezan s činjenicom samog stanja ropstva. Postati rob vezanosti iznimno je ograničavajuće.

Kada je svijest slobodna i opuštena, može raširiti krila i narasti toliko da se protegne do neba. Ali kada je u stanju ropstva, tone u duboki mračni bunar gdje nema prostora za kretanje. Postaje teško pojmovno poduzeti i najmanji korak radi udaljavanja iz te situacije.

Brod koji plovi

Sve se na svijetu neprestano mijenja. Tako je i s ljudskim umom. Objekt koji je sada A, u sljedećem će trenutku postati B ili možda C, ili će možda prestati postojati. No, kada ljudski mozak ostaje zarobljen u jednom stanju, on ostaje A, A, A; opire se prirodnom zakonu promjene. Zamislite brod koji plovi rijekom. Čovjek uzima motku, postavlja je u korito rijeke i pokušava zaustaviti kretanje broda. Što se događa?

Budući da nije razumno pokušati održati brod u mirovanju nasred rijeke, brod počinje kružiti oko kraja motke. Zbog kruženja broda nastaju valovi koji stvaraju prepreke drugim plovilima. Ako je stanje ropstva duboko, ako je motka pritisnuta velikom silom, posljedica je vrtlog. Na jednak se način vrtlog može stvoriti u ljudskom umu koji guta bitnu nestrastvenu sposobnost razuma.

Karmu ne stvaraju same ideje i osjećaji, nego naše vezivanje za njih.

Duhovni napredak

"Biće" ili ego ono je što nam omogućuje život. Ipak, to isto "biće" pogrešno misli da je zasebna jedinka koja postoji nasuprot ostatku postojanja. Um radi na očuvanju tog "bića" zatvarajući ga u debelu karmičku ljusku koju izgrađuje kroz proces vezivanja.

Naša je svijest zarobljena unutar ograničavajuće ljuske ili "bića". Kako postajemo slobodni?

Jedan od načina je rastvaranje karme kroz učenje o nevezivanju. Izraz za ovaj filozofski pristup je "nedjelovanje unutar djelovanja". Ukratko to znači: kontinuirano djelovanje iz dana u dan, ali bez vezivanja za posljedice djelovanja. Dakle, samo djelovanje. To je svjesni rad na transformaciji "bića" kroz stalno odvajanje od manjeg postojanja koje je vezano željom. Ovo je vrlo djelotvoran način transcendiranja svijeta karme i stvaranja duhovnog napretka.

 

 

 

Pročitano 5989 puta