Srijeda, 19 Veljača 2014 09:36

Neurotehnologija: Ne trebate biti žrtva

Napisao 

Danas u svijetu postoje posebni programi koji pomažu čovjeku da ne bude bespomoćna žrtva vanjskih okolnosti, nego da postane kreativno biće koje je u stanju upravljati svojim potencijalima da ispuni sve želje i ostvari trajan unutarnji mir, objašnjava u ovom tekstu Milivoj Jelaković dipl. ing. el.

Vanjski svijet opažamo putem osjetila. To se događa automatski i mi smo nesvjesni svih pogrešaka koje pritom nastaju. Zbog toga vjerujemo da je svijet oko nas upravo onakav kakvim ga vidimo, iako je očito da drugi ljudi taj isti svijet vide drugačije. Pitamo li se ikada zašto je to tako i čije je viđenje svijeta ispravno? Odgovor je samo jedan: ničije viđenje svijeta nije stvarni svijet.

Sve informacije koje dolaze do nas prolaze kroz "mentalne filtre" koji brišu, iskrivljuju, raspoređuju i uopćavaju ulazne podatke. Ti filtri sadrže naša uvjerenja, sjećanja, navike, sustave vrijednosti, stavove, metode obrade informacija i uobičajeno ponašanje kojim odgovaramo na vanjske podražaje.

Sustav vrijednosti je možda najvažniji od tih filtara, jer ono što je na vrhu popisa vrijednosti usmjerava naše aktivnosti, diktira prioritete, određuje uvjerenja, bira metode, briše nebitne informacije - ukratko, određuje kako ćemo se ponašati u dnevnim situacijama.

Naša slika svijeta

Postoje i manje utjecajni filtri koje određuju naši talenti za glazbu, slikarstvo, razne vještine i slično. Također, imamo ugrađene sposobnosti koje nas čine, primjerice, vizualnim tipom ako prednost dajemo slici; ili auditivnim tipom ako prednost dajemo zvuku; kinestetičkim tipom ako dobro uočavamo kretnje i lakše učimo kroz vlastitu praksu; te tipom unutarnjeg dijaloga ako unutarnjim dijalogom stvaramo vlastite stavove.

Najvažnije je da svi opisani filtri djeluju potpuno automatski i nesvjesno, tako da niti ne primjećujemo da smo izostavili nešto što bi drugi stavili na prvo mjesto. Ti filtri se s vremenom mijenjaju, što se događa u tri razdoblja: do 7. godine dijete u svemu oponaša starije, od 7. do 14. godine ponašanje se gradi prema uzorima, a od 14. do 21. godine ponašanje se usklađuje s društvenim normama.

Svi naši obrasci ponašanja koji su se formirali tijekom vremena čine okvir u koji smještamo sve što "dotaknu" naša osjetila. Tako nastaje naša slika svijeta, za koju smo čvrsto uvjereni da predstavlja stvarni svijet. Na temelju te slike, koja se bitno razlikuje od prvobitnih ulaznih informacija, oblikuju se naša emocionalna stanja koja zatim određuju naše ponašanje prema vanjskim podražajima.

Kao zemljopisna karta

Društvo reagira na naše ponašanje često sasvim drukčije nego što smo očekivali, upravo zato što su drugi ljudi stvorili drugačiju sliku svijeta, i to u skladu s njihovim unutarnjim filtrima. Iako slika svijeta nije stvaran svijet, ona ima svoju praktičnu vrijednost jer nam olakšava svakodnevnu komunikaciju s okolinom. Ipak, problemi nastaju onda kada se počnemo ponašati kao da je ono što vidimo stvarni svijet.

Ponekad se ta slika svijeta naziva unutrašnjom kartom stvarnosti zato što predstavlja stvaran svijet kao što zemljopisna karta predstavlja rijeke, mora, planine i kontinente. To je samo karta, a nikako stvarni svijet.

Slika svijeta se tijekom života mijenja, ali mi tu sliku primjenjujemo u dnevnom životu bez obzira na njezinu svrsishodnost. Toliko smo privrženi svojim modelima ponašanja da ih se ne odričemo čak niti onda kada je jasno da nas rezultati ne zadovoljavaju. To se događa zato što naučene forme primjenjujemo nesvjesno i automatski u svim prilikama.

Nelagoda koju osjećamo kad trebamo promijeniti obrasce ponašanja ne javlja se zbog vanjskih uzroka, nego zbog našeg otpora da prihvatimo promjene. Otpor prema promjenama čini više od 80% naših teškoća, daleko više nego razlozi koji nas tjeraju na promjene.

Naravno, taj problem nastaje zato što smo uvjereni da je naše viđenje nas samih prava stvarnost, a ne naša projekcija stvarnosti. Promjenu ne vidimo kao rušenje slike koju smo stvorili, nego vjerujemo da promjena dovodi u opasnost naše biće. Možemo li to ispraviti? Dokazano je da razne neurotehnološke tehnike pomažu i omogućuju nam da obrađujemo sve zahtjevnije ulazne informacije i da lakše napustimo staru sliku stvarnosti.


 

Rast u šest koraka

Prijelaz u viši stupanj unutarnjeg reda, u kojem prolazimo kroz emocionalna i mentalna zasićenja i kroz zbunjujuće situacije, može se prikazati u šest faza:

1. Svijest da je promjena nužna

Nesvjesni i potisnuti emocionalni materijal izlazi na površinu svijesti - to je prvi signal unutarnje promjene. Iako se javljaju razne nelagode, čak i negiranje onoga što prepoznajemo jer se ne uklapa u predodžbu koju o sebi imamo, naše spoznajne mogućnosti rastu zato što se povezuju logičke i emocionalne strukture našeg uma.

2. Prepoznavanje uzroka

Što se više oslobađamo emocionalne napetosti, to nam je jasnije da te stvari više ne mogu pripadati «tamnoj strani» naše svijesti, da ne mogu i dalje biti potiskivane ili negirane. Postajemo svjesni da osjećamo ljutnju ili otpor zbog procesa čišćenja i uklanjanja sakrivenog emocionalnog «otpada».

To je važan trenutak, jer se ovdje može dogoditi da se uhvatimo u klopku uvjeravajući sebe da toga uopće nema i da nastavimo negiranje zakopanih emocija iz prošlosti. Vrlo je važno da shvatimo da uzrok emocionalne nelagode ne dolazi iz naše okoline nego iz naše nutrine. Na taj način raste naša odgovornost, a time i sposobnost da sami upravljamo svojim životom.

3. Usmjeravanje pažnje

Kad usmjeravamo svoju pažnju na ono kako se osjećamo, postajemo svjesni «vlasništva» nad svojim emocijama: moj bijes, moja tuga... Time isključujemo vanjske uzroke kao razlog da se osjećamo loše ili nezadovoljno. Shvaćamo da uzroci leže u našim unutarnjim programima i filtrima kroz koje opažamo okolni svijet. Tako izbjegavamo nesvjesno skretanje svoje pažnje na vanjske aktivnosti (hrana, sport, TV, seks, mentalna analiza), koje pomažu da se blokira pristup info-energije izvana. Potpuno preuzimanje odgovornosti za stanje u kojem se nalazimo pomaže u savladavanju ove faze rasta.

4. Osvještavanje

U ovoj fazi postajemo potpuno svjesni da naši ugrađeni programi i filtri na automatski i nesvjestan način određuju sve naše postupke. Naš um može stvoriti sve uvjete koji su potrebni da opravda istinitost naših uvjerenja, koliko god praksa pokazivala da nije tako. Važno je znati da um nesvjesno stvara okolnosti i usmjerava našu pažnju u skladu s našim uvjerenjima i omogućuje nam da uvijek potvrdimo svoja uvjerenja. Um je uvijek usmjeren na stvaranje događaja o kojima najviše razmišljamo, pa je stoga osobito važno da ne razmišljamo o onome što želimo izbjeći, nego o onome što želimo postići.

5. Odlučivanje

Više ne odbijati ono što nam se prema našim kriterijima ne sviđa - to je najvažniji korak na ovom stupnju rasta. Ako ne prihvaćamo događaj koji se već dogodio, koji ionako pripada prošlosti, mi smo nerazumni i samo odgađamo svoju reakciju, koja treba dati rezultate koje želimo. To ne znači da se trebamo pasivno prepustiti struji događanja, nego moramo svjesno prepoznati uzroke i njihove posljedice. U ovom koraku postajemo svjesni svjedok zbivanja, bez negiranja, bez odbacivanja onoga što jest, i s punom odgovornošću planiramo sljedeće korake.

6. Reprogramiranje

Svu energiju koja je bila potrebna da neželjene emocije držimo u tami nesvjesnoga počinjemo koristiti za svoje dobro. Potpuna svjesnost vlastite odgovornosti za sve misli, postupke i reakcije okoline na njih, čini nas jačima nego ikada ranije. Više nismo bespomoćna žrtva vanjskih okolnosti, nego kreativno biće koje je u stanju upravljati svojim potencijalima da ispuni sve želje te ostvari trajan unutarnji mir. Svjesni smo da svaki događaj ima svoju pozitivnu i negativnu stranu, ovisno o promatraču, i da će naše raspoloženje ovisiti o tome kojoj strani odlučimo pokloniti svoju pažnju.

Pročitano 2805 puta