Ponedjeljak, 10 Kolovoz 2015 08:24

3 pravila opraštanja

Napisao 

Oprost je zeznuta stvar. Često nam savjetuju da pustimo i oprostimo nepravdi koja nam je učinjena. Mnogi od nas su vjerojatno rekli nekome istu stvar. Ali svi znamo da to nije tako lako napraviti. Čak i kada smo odlučili da je vrijeme za oprost, jer želimo biti “veća osoba”, opraštanje nije iskreno. Mi se ne možemo prisiliti na to. Svatko od nas ima svoj ​​dio boli, a neke su veće od drugih, za koje je potrebno proći dosta vremena te je neophodno je da si to vrijeme dopustimo.

 

Gotovo je nemoguće samo ignorirati sporan događaj ili situaciju kao da se nije ni dogodila. Potrebno je ući duboko u sebe i razmotriti što koncept opraštanja zapravo znači za nas i kako to možemo zaista napraviti. U konačnici potrebna je i božanska intervencija, ali bitno je da mi sa svoje strane damo sve od sebe i zaista pokušamo oprostiti.

Možda će vam ova tri pravila pomoći.

1. Prestanite ponovo proživljavati priču

Puštate li snimku incidenta iznova i iznova u svojoj glavi? Govorite li svojim prijateljima i svima ostalima koji vas žele slušati kako vam je načinjena nepravda? Gorite li u ljutnji maštajući o nebrojenim načinima osvete? Svi smo bili tu. I što nam je to učinilo?

Zamislite da planinarite na strmu planinu. Stablo odjednom padne. Vi ga uspijete izbjeći, ali stablo vas dohvati za ​​gležanj. Vi sad teško šepate, ali morate stići do vrha planine. I stoga je najlogičnija stvar da odete do tog drveta, stavite ga na svoja leđa i nastavite se ozlijeđeni penjati sa stablom na leđima, zar ne!?

To upravo radite ako se držite priče. Svaki put kad odvrtite tu priču ponovo u svojoj glavi, vi je ponovo proživite i ponovo se emocionalno povrijedite.

Nemojte krivo shvatiti, potrebno je, ako ne i neophodno, pričati s nekim o našoj boli, ali postoji granica. U jednom trenutku, nikakvo pričanje i raspravljanje neće ništa promijeniti. Samo svjesno djelovanje ima tu moć, što nas dovodi do slijedećeg koraka.

 

2. Radi se o vama

“Što? Ali zar nije ona ta koja mi je slomila srce?” Možda, ali ovdje se ne radi o dodijeljivanju krivnje nijednoj strani. Bol koju osjećate je vaša. Jako je važno to prihvatiti i ispitati u trezvenom stanju.

Ovo samo-promatranje je iznimno teško kada smo pod utjecajem tako snažnih emocija, ali ono je ključno za istinski oprost. Naravno, ako su rane još svježe mi samo mislimo kako ih što prije zacijeliti, ali kad zacijele, moramo se nositi s ožiljcima.

Ako nastavljamo otvarati ranu, ožiljak postaje sve dublji i dublji. Ako se zaustavimo, poslušamo svoju bol, i zaista uvidimo da sami sebi nanosimo bespotrebnu bol, imamo šansu da ranu zadržimo plitkom.

Kada smo povrijeđeni, postajemo prikovani za agresora. Naša mržnja, ljutnja, tuga – ona curi u naše biće poput otrova. I tko na kraju ispašta? Kada spoznamo naše mjesto u priči, počinjemo izlaziti iz kruga boli.

3. Ne pokušavajte išta popraviti

Ovo je velika stvar. Prečesto pokušavamo oprostiti kada zapravo nismo spremni, kada smo još uvijek ukorijenjeni u priči, kada još uvijek nismo u potpunosti prihvatili naše složene, sveprožimajuće emocije. Rezultat? Više boli – užasne boli.

Ponekad se samo želimo riješiti patnje i završiti s njom, želimo popraviti stvari, pogotovo ako smo u sukobu s nekim do koga nam je stalo. Ali ne činimo si uslugu ako se prisiljavamo.

Ponekad je potrebno dugo vremena i introspekcije kako bi shvatili da mi ne možemo ‘popraviti’ ništa – barem ne istinski. Popravak podrazumijeva nešto solidno, čvrsto i završeno. Ali život nikad nije takav. On se tako brzo mijenja, i toliko suptilno da ga često ne možemo niti shvatiti.

Bitno je shvatiti da oprost nije trenutak u vremenu koji jednostavno stvari učini boljima. To je proces koji zahtijeva vrijeme i, što je još važnije, ekstremnu samosvijest. Kad prigrlimo putovanje oprosta, tek tada se počinjemo liječiti.

Ovo je mali popis, ali to se sastoji od stvari koje su bitne. Naravno, postoje i druge relevantne stvari koje treba zapamtiti o oprostu, ali u konačnici se svodi na iskrenost i prisutnost. Moramo imati hrabrosti, snage i suosjećanja kako bi bili iskreni sa samim sobom, prije svega. A ta iskrenost zahtijeva spremnost da se vratimo korak unatrag, smirimo um i pogledamo s čim se suočavamo – to je prisutnost.

Na kraju, nemojte se bojati biti iskreni s drugom osobom. Ako nismo spremni oprostiti, ali znamo da je drugoj osobi jako žao, ne postoji ništa krivo u riječima: “Ja nisam sasvim spreman oprostiti, ali radim na tome.” To je svjesna i iskrena odluka koja osvjetljava bol bez da je pogoršava.

Kada se dogodi konflikt, to nije nešto što smo planirali. On se dogodi van naše kontrole, i često se čini kao da je to netko drugi isplanirao za nas. Važno je u takvoj situaciji razmotriti zašto bi nam netko ‘namjestio’ takvu konfliktnu situaciju. Takve nam situacije uvijek nude izbor – hoćemo li napraviti korak naprijed ili korak nazad? Ako odlučimo napraviti korak naprijed uvidjet ćemo koliko nam je, budimo iskreni, taj incident zapravo pomogao, otvorio neka nova saznanja, usmjerio nas na neke druge puteve i učinio da izađemo jači i mudriji. U tom svjetlu, prema osobi s kojom smo imali konflikt, iako ne opravdavamo njene postupke, možemo umjesto ljutnje, osjećati zahvalnost i shvatiti je kao instrument nekog ‘božanskog plana’.

Pročitano 3050 puta

Ostali članci: zanimljivosti