Srijeda, 20 Veljača 2013 05:14

Osiječka vidovnjakinja

Napisao 

Ovo je tekst gospođe iz Osijeka koja je razgovarala js vidovitom iscjeliteljicom Jasminkom i nakon toga u sebi prepoznala nekakav prostor mira i sigurnosti koji je Jasminka na svoj osobeni način u nju "ucrtala".

Krhka žena u invalidskim kolicima na prvi pogled ostavlja dojam nekoga tko nije nužno zarobljen u ovom prostoru i ovom vremenu. Gleda vas očima koje vide iza stvari, pa ste gotovo preplašeni tim duhovnim rengenom. Što vidi? Što zna? Tek toplinom svog osmijeha i jednostavnošću odmah otopi vaš strah i sigurni ste da vam se ništa loše neće dogoditi.

"Hvala što ste pristali na razgovor", kažem nesigurno. "Hvala što ste me pozvali", odgovara Jasminka i počinje svoju neobičnu priču. Čini se da je u jednom zemaljskom životu objedinila dva: onaj prije teške prometne nesreće i onaj nakon povratka iz smrti.

Dobro ste pročitali, nije riječ o pjesničkoj figuri: naša je sugovornica doista umrla. Kako osobno svjedoči, tijelo što je beživotno ležalo pred liječnicima koji su ga očajnički nastojali spasiti napustila je s dahom. Kratko se zadržala u operacijskoj dvorani, a zatim ušla u prostor svjetla i zvukova u kojem je prepoznala "onu stranu".

"Nema smrtnog straha i smrtne boli", kaže jasminka uz osmijeh. "I vjerujte, "tamo" smo više kod kuće nego u ovom svijetu".

 

Unaprijed zna

Njezina su onostrana iskustva vrlo slična svjedočanstvima ostalih "povratnika", ali i malo šira: vidjela je i shvatila ne samo ovo postojanje, već niz svojih inkarnacija i poslanja koja su malo-pomalo dovela do ovoga. Shvatila je da njezin zadatak još nije završen i da mora natrag.

Buđenje je bilo posve novo iskustvo i povratak u stari-novi svijet. Nemalo se iznenadila kad je shvatila da unaprijed zna tko će je posjetiti, kako će biti odjeven, a da u kontaktu s ljudima može prodrijeti duboko u njih same: u ono što jesu i zašto su tu.

Iz zdravog se tijela preselila u ozbiljno oštećeno, no kaže da je prema našim materijalnim ovojnicama postala ravnodušna i zanima je samo suština. "Nije bilo lako početi živjeti s takvim darom, ali s vremenom sam otkrila da sam ga dobila kako bih pomagala ljudima", kaže Jasminka.

"Što sve možete?", pitam radoznalo.

"Mogu osjetiti čovjeka", odgovara, a pritom je jasno da je riječ "osjetiti" tek nadomjestak za riječ koja još nije izmišljena, a opisuje duhovni uvid u čovjekovo "ja".

"Mogu svakome reći", nastavlja Jasminka, "koji mu je trenutak u životu bio prijeloman, gdje je u svom duhovnom rastu stao, zašto i kako da to promijeni".

"Nije li to opasan posao – dirati u karmu, onemogućiti čovjeku da odradi sve svoje zadatke i prođe sve svoje škole, čak i kada one nisu lake?", pitam.

"Ne, nikako", sigurna je Jasminka, "jer svatko će proći ono što mora, ali se mnoge stvari mogu ublažiti već i ako razumijete što vam se događa."

 

Vidi bolest

Kako je Jasminka spomenula da je i iscjeliteljica, pitam je može li dati i zdravstveni savjet. Ona objašnjava da može vidjeti bolest, predvidjeti njezin tijek, procijeniti liječi li se osoba dobro i kakav će biti ishod.

"Rad s ljudima", nasmije se odgovarajući na moje sljedeće pitanje, "uvijek je posebno zadovoljstvo, ali vrlo sam oprezna kad procjenjujem tko što smije čuti i koliko mu toga smijem reći. Dajem onako kako mi je dano, dakle, ne zarađujem pomažući ljudima".

Kako najviše volimo čuda koja možemo opipati i u njih se osobno uvjeriti, zamolila sam jasminku da mi ispriča jedan primjer svog točnog viđenja budućnosti. Bez spominjanja imena, ona pripovijeda o jednoj Osječanki koja joj je došla s brigama mlade samohrane majke i kojoj je prorekla pravi početak života u četrdesetoj godini.

"Žena se", kaže Jasminka, "dobro nasmijala mojim pričama da će se ponovno udati, imati još jedno dijete i živjeti daleko od Osijeka, jer je to iz njene tadašnje perspektive izgledalo nemoguće. Međutim, u četrdesetoj je upoznala jednog Amerikanca, sretno se udala, napustila Hrvatsku i doista još jedanput postala majka." Bez obzira na veliki broj stanovnika, Osijek još uvijek zovemo "malim gradom u kojem se sve zna", pa prepoznajem glavni lik Jasminkine pripovijesti.

 

Traži nestale

Mnogi su gledatelji HRT-ove "Latinice" vidjeli Jasminku u emisiji o nestalim osobama. "Doista, mogu osjetiti je li osoba živa, u kakvom je okruženju i stanju", kaže Jasminka, dodajući: "tim prije što ljudi u takvim situacijama odašilju svojevrsne telepatske SOS-poruke. Ne mogu ništa učiniti ako je osoba pod utjecajem narkotika ili slično, jer mi je u tom slučaju onemogućeno uspostavljanje veze."

Jasminka odlazi s istim umirujućim pogledom i osmijehom. Ništa ne pitam, osjećam kao da mi je odaslana osobna poruka "sve će biti OK", i ponovno prepoznajem u sebi nekakav prostor mira i sigurnosti koji je, na svoj osobeni način, ucrtala u mene.

Čak i kada govori o teškim vremenima u kojima živimo, te o potrebi da se ljudima pomogne, djeluje smireno. Ona zna da sigurno idemo naprijed, svakim danom i svakim dahom, a smrt koja nas čeka zapravo nije prostor tišine i mraka, nego neka vrsta "domovine naše što je na nebesima", iz koje je ponijela svoj iznimni dar.

 

Slučajnost? (1)

Ovaj je tekst prvo izašao u tiskanom časopisu "Alter". Odlučili smo tada da jedna od tema bude tema o vidovitoj ženi i proročici iz inozemstva. I upravo u to vrijeme nazvala nas je suradnica iz Osijeka i ponudila nam priču o vidovitoj gospođi Jasminki!

 

Slučajnost? (2)

Gospođa Jasminka rodila se u Zagrebu. Završila je Ekonomski fakultet i radila svoj posao bez ikakvih vidovitih sposobnosti. Nikad o tome nije razmišljala niti je pokušavala ili željela biti vidovita.

Godine 1989. doživjela je čudnovatu prometnu nesreću. Ispred oštrog zavoja bio je prometni znak koji je upozoravao na opasnost. Netko je maknuo znak, dok je stup ostavio uz cestu. Jasminka je bila za volanom, a s njom su se vozili njezina majka i dva psa. Sletjela je s ceste i ostala ukočena do danas. No dok se automobil okretao visoko u zraku i radio pravi salto, iz njega su ispali majka i oba psa. Njima se nije dogodilo ništa!

 

Slučajnost? (3)

Iako se gospođa Jasminka nigdje ne reklamira, oni koji je trebaju nađu put do nje. Tog dana kad smo razgovarali, ona je već napravila jedno dobro djelo. Poslovnom čovjeku, Hrvatu koji se tog jutra vratio iz inozemstva, već je s vrata rekla da se ne premišlja nego da svoj pogon odmah preseli u Hrvatsku, a da čovjek prije toga nije ni riječ progovorio!

Svi oni koji je poznaju i ne razmišljaju je li to bilo slučajno - oni odavno znaju da nije. Ali nedavno se dogodio mnogo čudnovatiji slučaj. Jednog petka u 12 sati dobila je pismo da dođe na sastanak u Američko veleposlanstvo u taj petak u 12 sati! Slučajnost?

Pročitano 4963 puta

Ostali članci: zanimljivosti