Subota, 16 Svibanj 2015 15:25

Put Spoznaje

Napisao 

Jedini uvjet da biste pročitali ovaj tekst, jest da potpuno primijenite ono što pročitate.
Ako ne namjeravate provesti u djelo savjete koji se nalaze u ovom tekstu, preporucujemo Vam da okrenete stranu i nastavite dalje. U suprotnom, snosit ćete svu odgovornost koju donosi lijenost, a to je, nemojte ni malo sumnjati, užasna stvar.

Cilj i namjera ovog teksta je da uzdrma temelje discipline u vašem biću i pokrene tok energije i života u pozitivnom smjeru. Ništa lakše, a opet, ništa teže.
Inspirirani Danom Millmanom, piscem poznate knjige “Put mirnog ratnika”, po kojoj je snimljen i istoimeni film, odlučili smo kako bi bilo dobro prenijeti pouke koje čine suštinu ovih dijela.

Ove pouke i savjeti su koncipirani tako da probude i prošire našu svijest i stoga je neophodno shvatiti ih ozbiljno i primijeniti kada god to naš usnuli um dozvoli.

Prva istina koja je svima poznata, na ovaj ili onaj način, jest da je naš život jedna velika učionica. Mi smo rođeni kako bi učili, kako bi širili našu svijest o svijetu oko nas i o nama samima. Rođeni smo da rastemo u svakom smislu.

Ono što mnogi ne znaju, a što Dan Millman objašnjava divnim pričama, jest kako mi to učimo.  Nijedan fakultet, diploma, ili titula nije mjerilo vašeg znanja. Toga morate biti svjesni, iako ta činjenica predstavlja jak udarac za ego, pogotovo ako je većim djelom utemeljen na intelektu. Mjerilo našeg znanja predstavlja samo naše iskustvo. I ovo je formula koja je apsolutna i vječna istina.

To najbolje ilustrira priča o jednom učenom i školovanom mladiću koji je većinu vremena provodio čitajući razne knjige i gomilajući različite vrste znanja.  Prilikom jednog  putovanja, došao je na obalu velike rijeke te zamolio lađara da ga preveze prijeko. Dok su plovili rijekom, da bi mu vrijeme brže prošlo, mladić poče pričati o svojim znanjima, o knjigama koje je pročitao, školama koje je završio i time ostavio veoma impresivan utisak na lađara. U jednom trenutku lađar mu reče: “Nema sumnje gospodine, naučili ste izuzetno mnogo, ali da li ste naučili plivati?”
“Pa ne, nisam”, odgovori mu mladić.
“Bojim se da je vaše znanje u tom slučaju beskorisno”, reče lađar, “ jer naš čamac tone.”

Praktične pouke donose nam mudrost dublju od one koju stečemo iz teorijskih pouka.  Ono što ljude plaši, jest da iskustvo nije uvijek pozitivno. Međutim, pouka je uvijek pozitivna, bez obzira koliko iskustvo bilo negativno.

Svaki uspeh je proizvod niza neuspjeha. To je način na koji učimo. Metodom pogrešaka mi učimo kako nešto uraditi ispravno. Djeca su najbolji primjer za to, jer nitko ne radi toliko grešaka i ne uči toliko brzo kao djeca.

“Griješimo samo onda kada ne učimo na greškama”

Zašto bi se itko plašio neuspjeha ako ima u vidu da on nosi pouku, a pouka nosi mudrost.  Dakle, svaki neuspjeh vodi nekom postignuću. Razlika između uspješnih i neuspješnih ljudi je u tome što su uspješni bili ustrajni i uporni, ne dozvoljavajući da im neuspjeh bude krajnji cilj. Nijedan neuspjeh nije konačan osim ako vi tako ne odredite.

Sedam izdavača odbilo je „Prohujalo s vihorom“ Margaret Mitchell, prije nego što je netko prihvatio to djelo; engleski romanopisac John Creasey odbijen je 753 puta prije nego što je objavio prvu od svoje 564 knjige. Više od stotinu banaka odbilo je zahtjev Walta Disneya prije nego što mu je jedna napokon odobrila zajam za izgradnju Disneylanda.

Što više naučimo, to smo prilagodljiviji i to manje pogreška ponavljamo. Učenje iziskuje promjenu; promjena podrazumijeva gubitak obrazaca; gubitak obrazaca podrazumijeva umiranje starog; umiranje starog rađa novo. Zapravo se ništa ne promijeni dok se mi ne promijenimo.

Postoji samo jedan način da se izađe iz šablona nametnutog života, i on je sljedeći (ovaj savjet je praktičan i mora se primijeniti):
Važno je svjesno opažanje vlastitog ponašanja i vlastitih postupaka.

Zvuči lako, ali je u stvari izuzetno teško biti svjestan sebe i svojih postupka. Svako tko je ikada probao da prati i promatra sebe, shvatio je da nije u stanju biti svjestan više od par minuta, ako čak i toliko. Što znači biti svjestan samog sebe?

To znači osvijetliti svaku svoju  misao, emociju, ili djelo. Znači vidjeti to, osjetiti, kada prođe misao kroz glavu, reći sebi: „Hej, ja sam sada pomislio na to i to“, ili u trenutku nadolazećeg bijesa postati svjestan da se bijes pojavljuje, te ne reagirati na njega, već ga promatrati, kao da je neki stranac. Dovoljno je samo promatrati svoju emociju, ili misao i ona je već osviještena. Dakle svjesnost znači neprekidno samopromatranje. Promatrajte emociju kao da je stranac. To je odnos osvješćivanja.  Opazite kako se krećete i kakvi su ton i boja vašeg glasa u različitim situacijama – posebno u stresnim, u kojima je većina ljudi „nesvjesna“. Promatrajte sebe u situacijama upoznavanja novih ljudi (možda nismo svjesni da zagrizemo u snu, ili se namrštimo kad god upoznajemo nekoga). U svemu postoje obrasci i jako je važno osvijestiti ih.

Što smo više svjesniji, to veću kontrolu nad svojim životom dobivamo/imamo. Dok se u potpunosti ne osvijeste, ljudi su samo brodovi u oluji sudbine. Tek kada zagospodarimo vlastitom sviješću, more će se smiriti i moći ćemo birati svoj pravac.

Mnogo lekcija se mora naučiti na tom putu i bolje ih je učiti na vrijeme, jer ukoliko ih izbjegavamo, ili zaobilazimo, one će nam se vraćati u sve težim oblicima. Nevolja je jedan od načina na koji univerzum privlači našu pažnju. Tjelesna nas bol potiče da uravnotežimo tijelo.

Emocionalna patnja otkriva nam naše iluzije i otpor. Duševna patnja otkriva iscjeljujuću moć sadašnjeg trenutka. Neke boli nije moguće izbjeći, ali kad naučimo slušati blage životne pouke, patnja se rasplinjuje.

Jako bitna spoznaja je i ta da mi ne možemo odrediti ishod neke situacije, ali zato možemo odrediti svoj trud. Mi ne možemo znati da li ćemo pobijediti u nekoj igri, ili ne, da li ćemo dobiti posao koji želimo, ili pronaći ljubav. Ali zato možemo odrediti trud koji ćemo u to uložiti. Što god mislili, ili osjećali, sumnjali, ili strahovali, usprkos našoj prošlosti, ili roditeljima, naš trud i dalje oblikuje naš život.

Stoga uložite trud, a tada prihvatite ishod. Pustite ono čime ne možete upravljati.

Mnogo toga nije u našim rukama. Neki postupak može biti ispravan, ali u pogrešnom trenutku on ne služi ničemu. Kao što djelovanje može odražavati hrabrost, čekanje može odražavati mudrost.  Ali, ako čekamo da dobijemo dopuštenje, da se osjećamo motivirano, da postane lakše, da strah nestane, ili da na vrbi rodi grožđe, mogli bismo propustiti svaku priliku za djelovanje. Ako čekamo savršeni trenutak, mogli bismo otkriti da uopće nismo živjeli.

Ljudi koji predugo razmišljaju prije nego što načine korak, mogli bi čitav život provesti na jednoj nozi. – Anthony de Mello

Primjena ovoga načela – i življenje sa svrhom – znači pitati samog sebe, ne samo “Što moram učiniti?”, već i  “Kada je najbolje vrijeme da to učinim?”.

Ono što smo posijali dobrotom, vraća nam se kao žetva iznenađenja; poslani darovi vraćaju nam se u drukčijim omotima. Dobra dijela i vrline nalik su sjemenkama koje se množe; posadimo jednu mladicu i požanjemo šumu zahvalnosti.

Najjednostavniji čin velikodušnosti blagoslivlja onoga koji daje, ali ako dajemo da bismo primali, naše se nade razbijaju na obalama vezanosti. Stoga zbog davanja dajte najbolje od sebe i najbolje će vam se vratiti.

Testirajte ovo pravilo:
- Navedite troje ljudi koje dobro poznajete.
- Za svaku osobu navedite što ste joj točno, konkretno dali jučer, u proteklih sedam, ili mjesec dana.
- Za svaku osobu navedite što vam je točno, konkretno dala. Ako dobro razmislite, mogli biste ustanoviti da ste primili barem onoliko koliko ste dali.

Mrtvi sa sobom nose samo ono što su dali. – DeWitt Wallace

Duhovni život započinje i završava se tijelom. Ono je naša jedina imovina koja traje čitav život. Možemo meditirati, vizualizirati i sanjati, ali ne možemo izaći iz tijela ako najprije ne uđemo u njega. U uravnoteženom stanju tijelo i duh zajedno stvaraju energiju i obilje u našim životima. Ravnotežu postižemo putem “svetog trojstva zdravlja”: svakodnevne tjelesne aktivnosti, zdrave hrane i kvalitetnog odmora.

Uravnotežite tijelo. Vjerujte njegovoj mudrosti. Iz tog temelja proizlazi sve drugo. Moramo slušati svoje tijelo i svoju prirodu jer ćemo samo tako biti povezani sa životom oko nas. Moramo biti svjesni ciklusa jer oni su prirodno ustrojstvo života, poput četiri godišnja doba koja beskrajno slijede jedno drugo.

Teškoće s vremenom prolaze, kao i užici, jer što god se uzdigne, mora pasti, a što god padne, ponovno će se uzdići u ovom, ili onom obliku. To je priroda svijeta. Ciklusima života ne možemo upravljati, ali možemo ih jahati kao konje, ili blage valove. Prihvaćajući promjene vlastitih doba, krećemo se u skladu s ciklusima vlastitoga svijeta.

Slušajući sebe, promatrajući se, mi širimo svijest i tako podižemo vibraciju cjelokupnog sveta oko nas, doprinoseći njegovom razvoju. Ovaj put nije lak i strah vreba iz svakog kuta, spreman da nas zaskoči i vrati u tamu. U tim trenucima, samo se sjetite riječi velikog Milorada Pavića : „Jedan od puteva u pravu budućnost, iako ima lažne budućnosti, jeste ići u pravcu u kom raste tvoj strah.“
I produžite dalje.

Pročitano 2897 puta

Ostali članci: zanimljivosti