Četvrtak, 04 Lipanj 2015 07:35

Zašto se loše stvari se događaju dobrim ljudima, a dobre stvari lošim ljudima

Napisao 

Ponekad loše stvari se događaju dobrim ljudima, a dobre stvari se događaju lošim ljudima. Zašto se neka beba rađa u gladnoj i siromašnoj afričkoj zemlji, a druga sa ‘zlatnom žlicom’ u ustima? Gdje je tu pravda i gdje je tu Bog? Zar On nije jednak prema svima!? Možda i je, ali nije u stanju pružiti svima iste uvjete. Ali zar On ne bi trebao biti Svemoćan? Možda onda osobe koje su naizgled dobre i nisu toliko dobre? Ali što uopće znači biti dobar? Nisu svima uvjeti isti…

 

Ide li mala beba u raj ili pakao?

Na vjeronauku u školi su nas učili kako nakon smrti dobri ljudi idu u raj, a loši u pakao. Vječno, u oba slučaja. Jednog sam dana upitao svog učitelja, „Što se dogodi kada umre mala beba? Ide li ona u raj ili pakao?“

Učitelj mi je odgovorio, „Ona ide u raj, naravno, jer nikada nije počinila grijeh.“ Istog trenutka mi je na um pao jezivi zaključak ove logike te sam mu postavio još jedno pitanje: „Nije li, onda, najbolje da se odmah ubiju sve bebe? Tada one ne bi bile u stanju počiniti ikakav grijeh i otišle bi odmah u raj. Jer, ako odrastu, postoji realna opasnost da će postati griješnici i otići u vječni pakao.“

Ovo moje drsko pitanje je bilo dočekano s krajnjim negodovanjem. Kako se ovaj dječak usuđuje postaviti ovakvo pitanje!? Znao sam da je moj prijedlog bio samo teoretski jer je narušavao najosnovnije religijske principe, ali svejedno, pitanje je ostalo nerazješnjeno. Što se događa s bebom? Moj je učitelj upao u logičku dilemu.

Dvadesetak godina kasnije na jednom sam automobilu vidio naljepnicu koja me je podsjetila na ovaj incident. Na njoj je pisalo: „Kad bi večeras umro – gdje bi otišao? U Raj ili Pakao?“ Evo je opet, ona ista stara crno-bijela hipoteza – bez alternativa, bez sivog rješenja, samo raj ili pakao.

Ovaj sam put odlučio ući malo dublje u smisao i došao tri zaključka:

  1. Postoji samo jedan život, jedna prilika.
  2. Nakon smrti, idemo vječno u raj ili pakao. Ne postoji ništa između.
  3. Ako u ovom životu ne uspijemo zbog neznanja ili okolnosti, nikada više nećemo dobiti priliku. Vječno ćemo gorjeti u paklu.

Javio mi se onaj isti osjećaj koji sam imao u školi prije dvadeset godina. Ovo nema nikakvog smisla! Nema logike. Zašto bi Bog stvorio nekoga tko živi u kriminalnom getu velikog grada, tko se mora boriti za opstanak, samo da bi ga poslao u vječni pakao?

Pomislio sam kako je ova naljepnica dobra reklama za ateizam…

Religijska kontradikcija

Jednom sam na TV-u gledao emisiju rabina Lawrence Kushner-a pod nazivom „Kad se loše stvari dogode dobrim ljudima“. Rekao je da kada se nešto loše dogodi dobrim ljudima, u načelu postoje, s religijskog stajališta, tri pretpostavke:

  1. Osoba je dobra.
  2. Bog je svemoćan.
  3. Bog je svemilostiv.

Rabin Kushner je došao do zaključka da od ove tri opcije samo dvije mogu ići jedna s drugom. Čim prihvatimo da su sve tri istinite, pojavljuje se kontradikcija.

Ako je osoba dobra i Bog je svemoćan, tada bi Bog mogao spriječiti da se loše stvari događaju dobrim ljudima. U protivnom, Bog nije svemilostiv. Kushner odbija ovaj zaključak jer bi tada ljudi mrzili nemilostivog Boga.

Ako je Bog svemoćan i svedobar, tada nikad ne bi dopustio da se loše stvari dogode dobrim ljudima.To vodi do zaključka da osoba onda nije dobra, tj. loša je. Ali očito je da se loše stvari događaju ljudima koji su stvarno dobri i nevini. S druge strane, s psihološkog stajališta nije dobro govoriti dobrim ljudima kako su zaslužili sve što im se događa jer ih to navodi da mrze sami sebe.

Posljednja moguća kombinacija je da je osoba dobra i da je Bog svemilostiv, ali nije svemoćan. Rabin Kushner podržava ovu mogućnost i racionalizira kako loše stvari nije uzrokovao Bog već loši ljudi i sile prirode. On zaključuje kako je Bog stvaraoc, ali Njegova tvorevina funkcionira neovisno o Njemu. Stoga, Bog ne može puno učiniti protiv patnje, ali može pomoći svojoj djeci da izdrže neizbježnu  bijedu. Ne može spriječiti, ali pomaže na taj način.

To mi također nije imalo nikakvog smisla. Ako Bog nije svemoćan, što je onda ultimativna moć? Ako postoji moć veća od Boga tada Bog nije Vrhovni ili Svevišnji ili Najveći. Ali tko je onda Vrhovni? Tko posjeduje vrhovnu moć? Tko je stvorio moć koju Bog ne može kontrolirati? Koje je konačno utocište? Svemilostivi, ali ne svemoćni Bog ruši definiciju Boga kao Vrhovnog bića. Teorija Rabina Kushnera nas vodi do prikrivenog ateizma.

Razmišljajući o ova tri incidenta počinjem cijeniti veliku dobrobit proučavanja Vedskih spisa. Oprečno zapadnoj kulturi i filozofiji, Vedska literatura predstavlja zakon karme, koji djeluje pod Božjom kontrolom, ali u koji se On ne upliće jer ona ovisi o našim željama, kao glavni razlog našeg postojanja u ovom svijetu. Karma pruža jedini logički i smisleni odgovor na sve gore navedene događaje!

[atma]

Pročitano 5216 puta

Ostali članci: zanimljivosti