Srijeda, 30 Siječanj 2013 11:24

Što još može poboljšati usporenu probavu?

Napisao 

Ugodan miris i poseban okus što ga daju jelu, glavni su razlozi što se začini stavljaju u hranu. Ali znalci su oduvijek te mirisne biljke koristili i kao lijekove. Pročitajte kako se koriste, te što i kako liječe češnjak, čili, cimet i čabar.

Slavni kuhari znaju da nema ukusnog jela bez – začina! Da bi kolač od jabuka pokrenuo sva naša osjetila, treba po njemu  posipati cimet; kuhano vino će vas bolje ugrijati ako u njega ubacite nekoliko klinčića; juha od rajčice ohladiti će vas ako joj dodate listić mente… Tko je ikada jeo ribu bez češnjaka, a meksičku salatu bez čilija? Svaki začin „pripada“ nekom jelu, a svako se jelo može pokvariti ukoliko ga bez mjere zaspete nekim začinom, makar odgovarao upravo tom jelu!

Začini potiču izlučivanje sline i probavnih sokova u organizmu pa tako tijelo pripremaju na dobru probavu. Ali morate znati kako se začini koriste kako bi ublažili neku tegobu ili preventivno djelovali na moguću bolest. 

Za probavu

Najčešće se kao začin koristi aromatično bilje koje sadrži mješavinu različitih kemijskih sastojaka, a među njima posebnu grupu čine tzv. bioflavonoidi koji imaju široku biološku aktivnost. Naime, osobito značajno svojstvo bioflavonoida je antioksidacijsko djelovanje kojim oni neutraliziraju nakupljanje vrlo štetnih tvari u organizmu, takozvanih slobodnih radikala.
Slobodni radikali nastaju kao normalna posljedica metabolizma. Njihov porast u tkivima uzrokuju pojačana fizička aktivnost, različite vrste zračenja, hrana dobivena genetskim inženjeringom, udisanje povećane količine kisika, zagađenje vode, hrane i zraka, stres, lijekovi, otrovi, pušenje... Nekontrolirano povećanje radikala dovodi do poremećaja rada pojedinih organa i nastanka raznih bolesti, kao što su tumori, srčano-žilne bolesti, bolesti živaca, katarakta, emfizema, ubrzanog starenja. Danas se smatra da su slobodni radikali uključeni u nastanak osamdesetak bolesti.
U normalnim okolnostima organizam kontrolira štetno djelovanje radikala svojim antioksidacijskim mehanizmima koji sprječavaju nakupljanje radikala i popravljaju nastala oštećenja. Antioksidacijska obrana organizma može se ojačati putem prehrane dodatkom pojedinih elemenata (cinka, mangana, selena), vitamina (vitamini C i E, provitamin A) i biljnih aktivnih tvari, tzv. antioksidansa (bioflavonoidi).

Prirodno porijeklo 

Bioflavonoidi su izuzetno zanimljivi zbog svog prirodnog podrijetla i svojstva da djelotvorno odstranjuju slobodne radikale. Osim toga, oni mogu spriječiti i liječiti mnoge bolesti. Istraživanjem je utvrđeno da mnogi začini sadrže bioflavonoide sa snažnim antioksidacijskim svojstvima i protutumorskim djelovanjem.

Nova ispitivanja su pokazala da mnoge začinske biljke neutraliziraju štetni učinak pojedinih otrova, štite od srčano-žilnih bolesti, ateroskleroze, reguliraju krvni tlak, snižavaju nivo šećera, kolesterola i masnoće u krvi, šire dišne putove i olakšavaju iskašljavanje, imaju protuupalno djelovanje, smiruju grčeve i nadimanje, pospješuju izlučivanje mokraće, potiču rad želuca, crijeva, žuči i jetara te sprječavaju pojavu tumora. Većina od njih, uglavnom zbog eteričnih ulja, zaustavlja razvoj bakterija, gljivica, virusa i parazita. 


 CIMET

Cimet potječe s Istoka i jedan je od najstarijih začina. Postoje dvije vrste cimeta: cejlonski cimet i kasija-cimet. Kao začin se koristi kora. Cejlonski cimet se prodaje u trgovini u štapićima. Ima nježniju i pikantniju aromu od kasija-cimeta. Mljeveni cimet se u pravilu proizvodi od kasija-cimeta. Cimet ima jaki karakterističan miris i slatko ljuti okus, a svojim svojstvima utječe na probavu i pospješuje probavu masti.

 Ljekovita svojstva:

Službena medicina ga koristi samo za poboljšanje okusa lijekova. Narodna medicina vjeruje da je cimet jaki stimulans za žlijezde, da pomaže kod nazeba i upale grla. Cimetove kapljice se primjenjuju protiv prejakih menstruacija, a mješavina eteričnih ulja cimeta i klinčića protiv zubobolje. Prije se koristio za osvježenje daha i kao tonik za organizam. Nisu poznate tegobe izazvane upotrebom cimeta. Čisto cimetovo eterično ulje može nadražiti kožu i sluznicu. Cimet posjeduje antioksidacijski učinak i preporuča se za čuvanje hrane. Ispitivanja na miševima su pokazala da povećava pokretljivost i broj spermatozoida i da nije štetan za spolne organe. Eterično ulje djeluje protiv nekih gljivica u dišnim putovima i na koži.

 U prehrani:

Cimet je poznati začin za različite kolače. Najbolje pristaje uz jabuke, perad i svinjetinu. Dodaje se za aromatiziranje vrućih napitaka (kuhano vino, punč, kompoti, čajevi, čokolada, kakao), različitih slatkih jela (pekmez od jabuka), riže, kruha, peciva, voćnih pita, savijača i zobenih pahuljica u mlijeku. Sladokusci ga dodaju u perad, posebno pečenim guskama i patkama te pečenoj divljači.  Cimetom se mogu začiniti, ali vrlo pažljivo, razni nadjevi za pečenje koji daju mesu ugodan okus i miris. Ako se rebarca s mesom (posebno janjeće) i odresci malo začine mljevenim cimetom, razvija se tijekom pečenja vrlo opojan miris. Cimet poboljšava okus kuhanoj ribi, zapečenom grahu i tikvi, pečenoj svinjetini i kuhanoj govedini. Sastavni je dio vrlo popularnog umaka od kurkume (curry).


 ČEŠNJAK

 Češnjak je porijeklom iz Kine. Kao začin koristi se lukovica, a ponekada i svježi listovi. Ima karakterističan vrlo oštar miris i slatko ljuti okus. Vrlo povoljno djeluje na rad želuca, crijeva, jetara i žuči, a u izvjesnoj mjeri potiče probavu

Ljekovita svojstva:

Češnjak ima antibiotska svojstva, regulira krvni tlak, snižava kolesterol i masnoće u krvi, pospješuje izlučivanje žuči, širi krvne žile, sprječava zgrušavanje crvenih krvnih zrnaca i usporava aterosklerozu. Djelotvoran je protiv opće slabosti, smanjenja radne sposobnosti, nervoze i nesanice. U narodnoj medicini se još koristi i u liječenju dišnih putova (bronhitis, hripavac) i protiv crijevnih parazita. Češnjak sprečava nastajanje tumora, posebno raka jetara, usne šupljine, jednjaka, grudiju, želuca i crijeva. Isto tako sprječava arteriosklerozu i aterosklerozu, štiti organizam od štetnog djelovanja nikotina i ima snažan antioksidacijski učinak. Preporučuje se kod reumatoidnog artritisa, snižava kolesterol, trigliceride i srčani krvni tlak, štiti od srčano-žilnih komplikacija kod dijabetičara, smanjuje zgrušavanje krvi i usporava proces starenja arterijskih krvnih žila, posebno aorte. Ima antimikrobna svojstva, jača imunološki sustav i povoljno djeluje kod nekih živčanih stanja. Ispitivanja su pokazala daje zreli češnjak ljekovitiji od mladog i potpuno neškodljiv. Općenito usporava proces starenja.

U prehrani:

Češnjak je jedan od najzdravijih začina, nezaobilazan u svim mediteranskim kuhinjama. Dobro se slaže sa svim ostalim začinima. Okus češnjaka se dopada većini ljudi, ali ga mnogi izbjegavaju zbog dugotrajnog neugodnog mirisa. Svi ljudi ne podnose češnjak na isti način.  Neki ga mogu jesti u većim količinama, a da nemaju neugodan zadah, dok drugi i nakon malih količina dugo oko sebe šire neprijatan miris. Najzdraviji je kada se jede svjež i nekuhan. Poboljšava okus jelima i olakšava im probavljivost. U kuhanom stanju njegov se miris puno manje osjeća kada se dodaje juhama od povrća, kuhanom povrću, umacima s mesom i ribama. U većim količinama se dodaje u masna svinjska i ovčja jela, pečenoj janjetini i peradi (kokoš, patka), iznutricama (bubrezi, jetra), pečenom krumpiru te jelima od rajčica.  Važan je začin u vegetarijanskoj kuhinji kao dodatak svim varivima i salatama. Dodaje se i u ostale salate, pikantne sirne namaze i juhu od krumpira. U trgovini se može nabaviti i sušeni češnjak u prahu. Češnjak je kao začin potpuno zdrava i neškodljiva biljka, a prikladan je za svaku dijetu. 


 ČILI 

Čili je plod jedne vrste tropske paprike s vrlo sitnim plodovima. Vjeruje se da je domovina čilija Peru. Španjolci su ga donijeli u Europu za vrijeme Kolumbovih putovanja, a danas se uzgaja širom svijeta. Plodovi čilija se suše i melju. Mljeveni čili dolazi u trgovinu kao kajenski ili čili papar.  Druga imena za čili su đavolji papar, španjolski papar, brazilski papar, crveni papar, indijanska paprika, indijska paprika. Čili ima jedva zamjetan miris, a izvanredno oštar i jako ljuti okus. U odnosu na običnu ljutu papriku je mnogo ljući, manje aromatičan i pikantan, ali boja mu je blijeđa.

 Ljekovita svojstva:

Čili potiče apetit i prokrvljenost probavnih organa. U manjim količinama se preporuča kao začin kod bolesnika sa smetnjama u krvotoku i probavi. Vjeruje se da pomaže kod grčeva. Bogat je vitaminom C. Sastojak je nekih voda za ispiranje grla i masažnih ulja za reumu. Ispitivanja pokazuju da su biološki učinci čilija različiti i da još nema dokaza o njegovoj neškodljivosti. Čili i neki njegovi sastojci sprječavaju nastajanje i liječe čir na želucu i dvanaestniku, štite probavne organe od oštećenja alkoholom i utječu na bržu probavljivost jela. Pojačana upotreba čilija izaziva štetne učinke, oštećuje sluznicu probavnih organa i sprječava resorpciju hranjivih sastojaka u krv. Isto tako, dok neka istraživanja pokazuju da čili štiti od nekih kancerogenih tvari i ne potiče rast nekih tumora probavnih organa, druga zaključuju da on može pogodovati pojavi tumora debelog crijeva i poticati rast nekih tumora želuca i jetara.

 U prehrani:

Čili je jako ljuti začin s malo ugodna mirisa, pa se kombinira s drugim aromatičnijim začinima. Neizostavan je u meksičkoj kuhinji u kombinaciji s kimom, češnjakom i mravincem te u kineskim kiselim i slatko ljutim jelima.  Upotrebljava se za začinjanje kuhanog i zapečenog povrća (riža, mrkva, cvjetača, patlidžan, grašak), pikantnih umaka (primjerice od rajčica i ljutih mesnih umaka), umaka od plodova mora, marinade za meso, salata, preljeva, jaja, jela od govedine, svinjetine i riže, kuhane rakove i školjke, za namaze, varivo od paprike i graha, gulaša, tatarskog bifteka, paštete i guste juhe (od rajčica, graška i krumpira) te kao dodatak kravljem siru. Što se duže kuha postaje sve ljući. Sastavni je dio svih ljutih pikantnih umaka (curry, tabasco-umak, čili-umak i dr.).  Obzirom na moguće štetno djelovanje čilija, treba ga vrlo pažljivo dodavati jelima.


ČUBAR

 Čubar potječe iz južnoeuropskih krajeva. Kao začin se upotrebljavaju svježi ili sušeni listovi i stabljika. U trgovini se prodaje sušeni i mljeveni čubar. Druga imena za ovaj začin su vrtni vrijesak, vrtni čubar, bresina, čubrika, šetrajka, čober, čubrika, čubrica, kubar, osogriz, srženak.  Čubar je blagog, ugodnog mirisa, a oštrog, ljutog i malo gorkog okusa. Vrlo dobro djeluje na želudac i crijeva, potiče apetit, pospješuje probavu, ublažava grčeve i sprječava vjetrove.

 Ljekovita svojstva:

Čubar potiče rad gušterače. Brzo zaustavlja proljeve, a ponekad se koristi i za iskašljavanje. U narodnoj medicini se još koristi i kod hripavca, bolesti jetara i žuči te astme. Ispitivanja su dokazala njegovo uspješno djelovanje u zaustavljanju proljeva i smirenju grčeva.

 U prehrani:

Za salatu od krastavaca i sirovog povrća koriste se nježni, svježi vrhovi listova. U suhom obliku kuha se uz snažna i masna jela (pečenja, kobasice, hamburger), jela od kuhanog povrća (grah, kupus, grašak), variva od kelja, juhe od mahuna (grah, leća, grašak), jela sa slaninom, pečeni krumpir, jela od gljiva te mesne i riblje umake. On smanjuje nadutost koju ova jela ponekad izazivaju.  Dodaje se također u pikantna peciva sa sirom, jela od jaja, ribe, peradi (kokoš, patka, puran) i divljači (jelen), kuhanu govedinu, pečenu teletinu, dimljenu svinjetinu i salate (od rajčica, zelena).  Čubar se može koristiti kao zamjena za papar. Zajedno s bosiljkom može u brojnim jelima gotovo u potpunosti zamijeniti sol i papar. U mješavini s kaduljom, timijanom i borovicom poboljšava okus pečenoj ovčetini, pečenom kuniću i divljem zecu. Pomiješan s majčinom dušicom može se stavili u kiseli kupus, gljive i krumpir.  Umjerena upotreba čubra ne izaziva nikakve štetne posljedice. Koristi se kao zamjena papru u mnogim jelima. Upotrebljava se u svakoj dijetnoj ishrani, tako i u dijeti za šećerne, bubrežne i žučne bolesnike.

 

 

 

 

 

 

 

 

Pročitano 3853 puta

Ostali članci: zivot